Michael Ende: Priča bez kraja

Svim ljubiteljima fantastične književnosti Klub čitatelja 8 do 12 preporučuje:

Bastian počinje čitati skriven na tavanu škole. Knjiga je govorila o Atreju, dječaku koji je na zamolbu Dječje Carice zemlje Fantazije pošao tražiti lijek za spas svoga svijeta.

Fantaziji prijeti tajanstveno i opasno Ništavilo, a čudesna knjiga omogućuje Bastianu da doživi najveću pustolovinu u životu i da, spašavajući s Atrejem njegov svijet, istodobno spasi i svoj…

Nitko se ne može nazvati poznavateljem fantastične književnosti ako nije pročitao ovo klasično djelo ;).

Citat: Strast Bastiana Balthasara Buxa bijahu knjige.                                                               Tko nije nikad cijelo popodne prosjedio za knjigom zažarenih ušiju i razbarušene kose, čitao i čitao zaboravljajući na svijet oko sebe, i ne primjećujući da je gladan i da se smrzava…                                                                                                                                       Tko nije nikad potajno čitao, uz svjetlo džepne svjetiljke ispod pokrivača, zato što su mu otac ili majka ili neka druga brižna osoba ugasili svjetlo, uz dobronamjerno obrazloženje da sad mora spavati jer ujutro treba rano ustati…                                                                Tko nije nikad, otvoreno ili kradom, prolio gorke suze zato što se završila neka divna priča pa se mora rastati s likovima s kojima je zajednički doživio mnoge pustolovine, koje je volio i kojima se divio, za koje je strepio i nadao se da će se izvući iz opasnosti, i bez kojih mu se čini da će mu život biti pust i besmislen…                                                            Tko ništa od svega ovoga ne zna iz vlastita iskustva, e, taj vjerojatno nikad neće shvatiti ono što je Bastian tada učinio.                                                                                                       Dok je zurio u naslov knjige, bilo mu je naizmjence vruće i hladno. Ovo, upravo ovo bilo je ono o čemu je često sanjao i što je priželjkivao otkako ga je spopala ta strast: priča kojoj nema kraja! Knjiga nad knjigama!                                                                                              Mora se domoći ove knjige, pošto-poto!

Pokušajte se i vi domoći ove knjige 😉 : Katalog knjižnice.

Osnovna je tema u knjizi uloga fantazije, mašte, u izmišljenom i u stvarnom svijetu. Pa što vi mislite, ima li fantazija uopće ikakvu ulogu u stvarnom svijetu?

19 misli o “Michael Ende: Priča bez kraja

  1. Knjiga je odlična!!
    Po mom mišljenju Bastian se previše uzoholio. Opametio se tek kad je shvatio što ga čeka. 😀
    Preporučam da je pročitate! 🙂

  2. Fantazija predstavlja ljudsku maštu,a sva bića u ljudskoj mašti imaju neke ljudske osobine koje ih određuju. Tako se na primjer Atrej iskazao hrabrim i snažnim no njegova najistaknutija osobina je prijateljstvo koje je pružio Bastianu.

    Bolest,a i ujedno najveći problem Fantazije bio je taj što djeca više nisu vjerovala u nju, nisu vjerovali u stvarnost svoje mašte. Nije vjerovao ni Bastian, no on je bio dijete koje je volilo knjige i uslijed čitanja Priče bez kraja on je zaista povjerovao u stvarnost Fantazije i tako ju je spasio od daljnjeg uništavanja. Zbog toga dobio je moć da mu se sve želje ostvare kako bi na kraju pomoću malih želja spoznao ono što zaista želi. No taj je put vrlo opasan jer nisu sve želje dobre i lako se može skrenuti sa pravog puta. Jer kad možeš sve,pomisliš da si bolji od svih drugih, a pošto si bolji od svih poželiš da vladaš njima; da zaista svi osjećaju koliko si bolji od njih. To je poželio i Bastian, uz smjernice Xajde. Xajda je bila čarobnica koja je s njim putovala i ona ga je nagovarala na loše odluke,dok ga je Atrej na one dobre. Tako se katkad i u čovjeku bore ta dva glasa,jedan ga tjera na loše ,a drugi na dobro. Iako je to teže uvijek treba ići dobrim putem. I nikad nije kasno da se vrati na dobri put. I tako je Bastian nakon bitke koju je izgubio i nakon posjeta Grada Starih Careva shvatio koliko je pogrješio. I onda je putovao tražeći samog sebe i svoju sudbinu i našao ju je. Njegova zadaća i sudbina bila je vratiti se u svoj svijet tamo biti i voljeti. No ovo nije kraj Priči bez kraja. Bastian može opet doći u Fantaziju ako da novo ime Čedu Mjesečevom. Ako Bastian ponovno dođe, doći će kao nova osoba i zasigurno neće više pasti u iste zablude.

  3. “Tko nije nikad cijelo popodne prosjedio za knjigom zažarenih ušiju i razbarušene kose, čitao i čitao zaboravljajući na svijet oko sebe, i ne primjećujući da je gladan i da se smrzava… Tko nije nikad potajno čitao, uz svjetlo džepne svjetiljke ispod pokrivača, zato što su mu otac ili majka ili neka druga brižna osoba ugasili svjetlo, uz dobronamjerno obrazloženje da sad mora spavati jer ujutro treba rano ustati… Tko nije nikad, otvoreno ili kradom, prolio gorke suze zato što se završila neka divna priča pa se mora rastati s likovima s kojima je zajednički doživio mnoge pustolovine, koje je volio i kojima se divio, za koje je strepio i nadao se da će se izvući iz opasnosti, i bez kojih mu se čini da će mu život biti pust i besmislen… Tko ništa od svega ovoga ne zna iz vlastita iskustva, e, taj vjerojatno nikad neće shvatiti ono što je Bastian tada učinio.”
    Ovo mi je najdraži odlomak. Ja sam sve ovo radila i razumijem Bastianov postupak. On je zaista vjerovao u moć knjiga i zato je mogao ući u Fantaziju. Ali, ona je stvarna zemlja, i u nju mogu ući svi koji vole čitati i vjeruju u te događaje. Jer Fantazija se krije u svima nama. To je svijet mašte, u koji se svi ponekad povučemo i ostvarujemo snove. To je pisac htio reći. Svi možemo ući u Fantaziju te, kao i Bastian, stvoriti svoj svijet, svijet želja i snova, svoju zemlju bez granica.

  4. “Tko nije nikad cijelo popodne prosjedio za knjigom zažarenih ušiju i razbarušene kose, čitao i čitao zaboravljajući na svijet oko sebe, i ne primjećujući da je gladan i da se smrzava… Tko nije nikad potajno čitao, uz svjetlo džepne svjetiljke ispod pokrivača, zato što su mu otac ili majka ili neka druga brižna osoba ugasili svjetlo, uz dobronamjerno obrazloženje da sad mora spavati jer ujutro treba rano ustati… Tko nije nikad, otvoreno ili kradom, prolio gorke suze zato što se završila neka divna priča pa se mora rastati s likovima s kojima je zajednički doživio mnoge pustolovine, koje je volio i kojima se divio, za koje je strepio i nadao se da će se izvući iz opasnosti, i bez kojih mu se čini da će mu život biti pust i besmislen… Tko ništa od svega ovoga ne zna iz vlastita iskustva, e, taj vjerojatno nikad neće shvatiti ono što je Bastian tada učinio.”
    Ovo mi je najdraži odlomak. Ja sam sve ovo radila i razumijem Bastianov postupak. On je zaista vjerovao u moć knjiga i zato je mogao ući u Fantaziju. Ali, ona je stvarna zemlja, i u nju mogu ući svi koji vole čitati i vjeruju u te događaje. Jer Fantazija se krije u svima nama. To je svijet mašte, u koji se svi ponekad povučemo i ostvarujemo snove. To je pisac htio reći. Svi možemo ući u Fantaziju te, kao i Bastian, stvoriti svoj svijet, svijet želja i snova, svoju zemlju bez granica.

  5. Citiram od sebe 😀 —— No ovo nije kraj Priči bez kraja. Bastian može opet doći u Fantaziju ako da novo ime Čedu Mjesečevom. Ako Bastian ponovno dođe, doći će kao nova osoba i zasigurno neće više pasti u iste zablude. ——- Mina Addams posjetila si me da nisam završila svoj komentar. Bastian može ponovno doći, ali možemo i mi. Ne samo čitanjem, ali i drugim načinima : snovima, sanjarenjima…. Mi možemo doći Fantaziju, svoju Fantaziju, svoju maštu koja je kod svakoga drukčija. Kao kad je Bastian nadjenuo novo ime Dječjoj Carici došao je u potpuno nov svijet, svoj svijet mašte.Ova nas knjiga potiče da maštamo,ali i da ne zaboravimo svoj svijet i da se ne izgubimo u maštanju kao Bastian, da ne zaboravimo što je doista važno.No također nije dobro izgubiti se u stvarnom svijetu i zaboraviti maštanje. Ova nas knjiga upućuje da trebamo naći ravnotežu između snova i zbilje, i to je ono što je pisac htio poručiti.

    “Tko nije nikad cijelo popodne prosjedio za knjigom zažarenih ušiju i razbarušene kose, čitao i čitao zaboravljajući na svijet oko sebe, i ne primjećujući da je gladan i da se smrzava… Tko nije nikad potajno čitao, uz svjetlo džepne svjetiljke ispod pokrivača, zato što su mu otac ili majka ili neka druga brižna osoba ugasili svjetlo, uz dobronamjerno obrazloženje da sad mora spavati jer ujutro treba rano ustati… Tko nije nikad, otvoreno ili kradom, prolio gorke suze zato što se završila neka divna priča pa se mora rastati s likovima s kojima je zajednički doživio mnoge pustolovine, koje je volio i kojima se divio, za koje je strepio i nadao se da će se izvući iz opasnosti, i bez kojih mu se čini da će mu život biti pust i besmislen… Tko ništa od svega ovoga ne zna iz vlastita iskustva, e, taj vjerojatno nikad neće shvatiti ono što je Bastian tada učinio.”

    Što se tiče ulomka i meni je on jedan od najdražih, sad bih i još navela par citata ali već sam vratila knjigu :). Još nisam upoznala ovako strastvenog čitača, osim sebe doduše jer sam i ja radila sve stvari iz ulomka i više, pa sam i ja razumjela Bastiana i možda zato mi se svidjela još i više ova knjiga.

  6. Kate, drago mi je što strastvenih čitača ima, jer knjige u današnje vrijeme i nisu baš popularne. Svatko bi radije proveo popodne na Internetu nego uz knjigu. Meni je draža knjiga (možda i zato što nemam kompjuter 😀 ) i veseli me što je Knjižnica odlučila napraviti blog gdje se čitači mogu družiti, raspravljati i predlagati jedni drugima zanimljive knjige. U knjižnici sam često i to mi je odmor od napornog dana. Uživam među knjigama 😀 Obožavam čitati i knjige “gutam” pa ponekad znam pročitati i više knjiga u jednom danu 🙂
    Ako mi itko može predložiti još zanimljivih knjiga (budući da sam cijeli dječji odjel pročitala 🙂 ), bila bih mu zahvalna 🙂 .

  7. Naravno da strastvenih čitača ima 🙂 , vjerujem u to i mislim da bi mnogo više ljudi čitalo da ljudi i djeca ne stvaraju predrasude o knjigama i tako sebe ograđuju od njih. Ja iskreno obožavam knjige i uživam dok ulazim u zanimljive priče od kojih se ne mogu odvojiti dok ne dođem do kraja i svaki put nakon čitanja nešto naučim. Mnogi se prepadnu kad vide debele knjige, ali ne i ja jer najčešće one debele su najzanimljivije pa jednostavno preletiš preko njih. 🙂 I meni je vrlo drago što je gradska knjižnica ovo organizirala tako da mladi čitači mogu razmjenjivati svoja mišljenja.

    Jesi li pročitala knjige ” Laura ” ( ima 4 djela ) ako jesi ; kakve su ti , jesu li ti se svidjele ; ako nisi pročitala evo preporučam 😀 !

  8. Ja obozavam knjige i slazem se s @minaaddams o najdrazem ulomku.Beskrajna mi je priča tako beskrajno dosadna.Izdrzala sam negdje do 380.str,dalje nism mogla.Imena su mi tako čudna i ima ih tako puno,da ih nisam mogla pratiti.Meni je bilo puno fantazije,čak i previše.

  9. Možda si se trebala malo više koncetrirati, možda ti je nešto odvlačilo misli od knjige toliko da si pomislila da ti je knjiga dosadna zaklopila ju i nastavila misliti i raditi nešto drugo.

    Trebala bi probati pročiati je do kraja samo ako te zaista zanima što se dalje dogodilo, jer ako ne sigurno će ti opet nešto pomutiti misli i odvlačiti te od knjige.

    nena100, ne možeš ništa na silu, što ti vrijedi da se nama sviđa knjiga ako se tebi ne sviđa, no ipak ako te zanima što se dogodilo trebala bi nastaviti čitati.

    To je moje mišljenje.

  10. Probaj pročitati do kraja kad si već stigla do 380. stranice 🙂 Mnogi nisu ni do stote došli, a već su odustali. Ja pročitam svaku knjigu koju uzmem jer me jednostavno vuče da vidim što će se dalje dogoditi. Ako ti se ne sviđa, O.K. Svatko ima svoje mišljenje.
    Nemoj čitati na silu, jer ti to može biti loše iskustvo i možda budeš više skeptična prema drugim knjigama.
    Odluka je na tebi, nadam se da su ti pomogli naši savjeti.

  11. Meni je knjiga bila odlična i možda sam se malo izgubila u cijeloj toj Fantaziji i nisam mogla baš sve dobro zamisliti, ali knjiga ima izvrsnu pouku i najdraži mi je zapravo kraj, kad otac napokon počne obraćati pozornost na sina jer napokon shvati kako bi bilo da ga izgubi. Možda i smisao cijele knjige nije bio Bastianov i očev odnos, ali to je ono najljepše u knjizi. Knjiga je jako zanimljiva i puna neobičnjih izmišljenih stvari i mislim da je piscu bilo potrebno puno, puno mašte da osmisili i napiše sve ovo.
    Knjiga možda je malo teška za čitati, ali, nena100, probaj je procitati do kraja bit ce ti drago.

    mina addams probaj pročitati Anne od Zelenih zabata ako nisi, ili Polarno svjetlo, ili Tuneli. Preporučam sve 3 knjige, jako dobro su napisane i zanimljive su.

  12. Nena100,probaj je procitati do kraja,slazem se s Katom,mozda ti je nesto drugo zaokupiralo misli dok si citala,a ako ti je stvarno toliko dosadno,bolje odustani od nje,nemoj citati na silu.

    Slazem se s minom addams,katom i nenom100 u tome sto jos postoji jos puno strastvenim citaca,samo su neki jos neotkriveni,ja priznajem da obozavam gledati i tv i biti na kompu,ali knjiga je knjiga… 🙂 u njoj se nekako i sama izgubim,jednostavno se iskjucim od svijeta,uzmem neki odmor od svih i svega.i obozavam dolaziti u gkzd zbog svih tih knjiga sto me okruzuju i knjiznicarki Vesne i Diane 🙂

  13. Meni se knjiga strašno svidjela. Definitivno je postala jedna od mojih najdražih knjiga. Od početka sam potpuno razumjela Bastianovu strast za čianjem.
    ” Tko nije nikad cijelo popodne prosjedio za knjigom zažarenih ušiju i razbarušene kose, čitao i čitao zaboravljajući na svijet oko sebe, i ne primjećujući da je gladan i da se smrzava…
    Tko nije nikad potajno čitao, uz svjetlost džepne svjetiljke ispod pokrivača, zato što su mu otac ili majka ili neka druga brižna osoba ugasili svjetlo, uz dobronamjerno obrazloženje da sad mora spavati jer ujutro treba rano ustati…
    Tko nije nikad, otvoreno ili kradom, prolio gorke suze zato što se završila neka divna priča pa se mora rastati s likovima s kojima je zajednički doživio mnoge pustolovine, koje je volio i kojima se divio, za koje je strepio i nadao se da će se izvući iz opasnosti, i bez kojih mu se čini da će mu život biti pust i besmislen…
    Tko ništa od svega ovoga ne zna iz vlastita iskustva, e, taj vjerojatno nikad neće shvatiti ono što je Bastian učinio.”
    I ja potpuno razumijem o čemu pisac u ovom ulomku govori te zašto to govori. Ja sam sve to iskusila i Bastiana potpuno razumijem. To mi se najviše svidjelo kod ove knjige. Pogodila me u žicu.
    “Bastian se nevoljko u mislima vraćao u zbilju. Bilo mu je drago što Priča bez kraja nema nikakve veze s njom.
    Nije volio knjige u kojima se na mrzovoljan i čangrizav način pripovijeda o sasvim običnim doživljajima iz sasvim obična života nekih sasvim običnih ljudi. Toga je i u zbilji bilo napretek, pa zašto bi još i čitao o tome? Osim toga, nije trpio da ga pisac uvjerava u nešto. A u takvim se knjigama uvijek, manje ili više otvoreno, pokušava upravo tako nešto.
    Bastian je volio uzbudljive ili zabavne knjige, ili one uz koje se može snatriti, knjige u kojima izmišljene osobe doživljavaju čudesne pustolovine i uz koje se može svašta zamišljati.”
    I tu se slažem s Bastianom. Ova knjiga je čudesna, maštovita i prepuna novih pustolovina, no nijednom nije postala nimalo zamorna. Naprotiv, jedva sam čekala upoznati nove stanovnike Fantazije i uvijek sam se nerado vraćala u zbilju. To je uvijek tako sa najboljim knjigama. Mislim da su i meni draže bajkovite priče, a opet, iako sam ih mnogo pročitala, samo mi je nekolicina ostala u dobrom sjećanju. Smatram da je teže napisati dobru fantasy knjigu nego knjigu sa “stvarnim” likovima te pričom, jer je lakše izgubiti se, pasti u vlastitu zamku, pretjerati, ili tako reći, “upasti u slijepu ulicu”. No u “Priči bez kraja” nema ni riječi o tome, toliko je priča zanimljiva i neprstano me vukla dalje i dalje, a sve događaje sam si mogla savršeno zamisliti u glavi i to mi je uvijek ono najdraže što mi knjige mogu pružiti. (Također i razlog zašto knjige volim više od filmova.)
    Ovo je jedna tako lagana knjiga sa tako dubokom poukom. Ovo nije knjiga za svakoga. “Priču bez kraja” bih preporučila samo onima čija su strast knjige, a pogotovo fantasy knjige, baš kao i Bastianu, jer oni će najviše uživati u ovoj knjizi.
    Kad smo već kod dobrih fantasy knjiga, tu je i jedna koja se baš danas posebno ističe. Naime, na zadnjim stranicama knjige “Harry Potter i darovi smrti” prikazan je odlazak Harrjeve, Ronove i Hermionine djece na Hogwarts Express, 19 godina nakon Bitke za Hogwarts. 🙂 Taj dan je baš danas, 1. rujna 2017., a ja se nisam mogla suzdržati da to ne napišem ovdje. 🙂 Uostalom, postoji li bolje mjesto od ovoga da to podijelim? Vjerujem da svi komentatori ovdje znaju o čemu govorim, a ako ne znaju, toplo im preporučam prvih sedam knjiga o Harry Potteru (osmi dio mi se nije svidio).

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s