Aprilynne Pike: Krila

Ovo je prvi u nizu romana o petnaestogodišnjoj vili Laurel koja je na misteriozan način donesena u naš svijet. I ne samo to, ona je poslana među ljudska bića s misijom!

Roman ima sve što ljetna fantastična priča namijenjena mladima treba imati ;): magični vilinski svijet u kojem je sve ljepše nego u našem stvarnom svijetu (iako ni tamo nije sve savršeno), glavnu junakinju koja je u vječnoj dvojbi između dva savršena mladića i svijet u opasnosti koji samo ona može spasiti. Tu su i slatke muke prve ljubavi, problemi u školi i velike tajne…

Ono što definitivno izdvaja ovu knjigu iz mnoštva sličnih fantasy priča je originalan svijet vila Aprilynne Pike. Naime,  vile su biljke! 🙂 Zanimljivo, zar ne?!

Kako se vama svidio ovaj neobičan svijet?

Ima li koji slobodan primjerak knjige provjeri ovdje: Katalog knjižnice.

10 misli o “Aprilynne Pike: Krila

  1. Čitala sam dva dijela ovog serijala (a ima ih pet ) i oba su mi dobra. Ja inače volim fantastične knjige pa će mi se svaka takva i svidjeti 🙂 Ova mi je baš super zbog načina karakterizacije likova i odlično smišljenih događaja. Sama ideja knjige mi je fenomenalna 🙂 ali ja za ,,Krila” ipak ne bih glasovala.

  2. Znate onaj osjećaj kada ste zavidni likovima iz knjiga? U ovoj knjizi ja sam iskusila taj osjećaj. Laurel je djevojčica savršena izgleda, kada kažem savršena ne pretjerujem jer ona nema ni jedne bubuljice! To sretna pojava će kasnije biti pojašnjena činjenicom da je Laurel zapravo biljka, a njena krila su cvijet koji dobiva kad procvjeta. Ona je vila, te zbog toga dobiva i posebne sposobnosti spravljanja eliksira, osim što je drukčija od svoje okoline. Ona nije jedina takva. Postoje i drugi vilenjaci, među kojma je i Tamani, prijatelj iz njenog djetinjstva kojeg se ne sjeća, ali koje je iako kratko za ljudske razmjere je relativno dugo za vile, jer se oni stvore s određenim sposobnostima. Moju zavidnost lijepoj djevojčici vrlo brzo je zasjenio adrenalin koji je izazvan uzbudljivim i smrtonosnim situacijama u kojima su se likovi nalazili. Glavni neprijatelji naših likova (a njih uvijek mora biti) su trolovi. Vile i trolovi su svima nama vrlo poznati likovi iz legendi i bajki. Ova knjiga nam donosi posve novi pogled u vile, vilenjake i trolove. Veliki doprinos zanimljivosti knjige donosi i naš ljubavni trokut između Laurel, Tamanija i Davida. Meni se knjiga svidjela.

  3. Krila sam davno čitala i onda sam s nestrpljenjem iščekivala nastavak.
    Prvi dio serijala mi je bio odličan.
    Likovi su dobro okarakterizirani,radnja je napeta i uzbudljiva.
    Spisateljica je uspješno spojila opasnost i romantiku, te svijet magije i svijet srednje škole, s dobro razvijenim likovima i zanimljivom temom. Prikazuje vile na sasvim drugi način.
    Definitivno me iznenadilo otkriće da su vile zapravo “biljke.”
    Završetak omogućuje mnoge mogućnosti u nadolazećim nastavcima.
    Međutim kako sam dosta čekala nastavak moj početni entuzijazam se lagano gasio.
    Drugi dio Čarolije sam pročitala šest mjeseci poslije Krila i nisam bila pretjerano oduševljena, ali sam isto pročitala do kraja knjigu.
    Ali 3. dio serijala me totalno razočarao.
    Knjigu nisam ni pročitala do kraja jer mi je radnja bila monotona i previše “deja vu”.
    Vjerojatno je spisateljica potaknuta uspjehom prvog romana previše žurila da završi drugi pa je isforsirala radnju.

  4. Evo ovako: bez zamjerke, ali meni je ova knjiga naprosto užasna. Moram napomenuti da nikad nisam bila ljubitelj vila i drugih magičnih stvorenja, tako da je jedina knjiga o njima koju priznajem Dracula od Brama Stokera. No, vratimo se na ovu knjigu: posudila sam je od prijateljice na putovanju jer mi je bilo zaista dosadno, ali, nažalost, ova ga je knjiga uspjela učiniti još dosadnijim. Ništa mi se ne sviđa, od radnje pa do stila pisanja. Mislim da u današnje vrijeme svi takozvani “pisci” osmišljavaju samo ona djela koja će biti mladima “zanimljiva” i u kojima “će se naći”. Više nije tako lako naći jednu dobru knjigu koja bi vas oduševila zato što joj je tema inovativna i drukčija. Na primjer, pogledajte onaj veliki red polica koji vas očekuje sa svom silom “neizvjesnih i uzbudljivih” priča koje su zapravo ništa drugo doli sladunjavih ljubića. Sve su rađene “na isti kalup”. Te police spašavaju samo rijetki naslovi i onaj mali dio s Kishonom kojeg, uvjerena sam, rijetko tko pročita.
    No, analizirajmo malo bolje ovu knjigu i njene likove. Kao prvo Laurel: djevojka je savršena, ne jede ništa osim voća i povrća, nema niti jednu manu, ali je nitko ne voli. Ovdje naša spisateljica računa na apatiju, kao još stotinu drugih pisaca koji se koriste ovom zastarjelom tehnikom, koja seže sve do braće Grimm i Pepeljuge. S Pepeljugom možemo povezati i Davida, koji ovdje ima ulogu princa, koji se mora zaljubiti u jadnu i napaćenu Laurel te tako izazvati more osjećaja u čitatelja. Kod mene to izaziva samo antipatiju. Nastavimo dalje: ona otkriva što je zapravo (i to znanstvenim metodama!), uz Davida (kao da to nismo očekivali) te spisateljica kroz cijelu knjigu forsira taj osjećaj neizvjesnosti (poljubite se, poljubite se), opet kao i stotine prije nje. Onda tu negdje dođe i Tamani, koji je naravno predivan kao i ona, te se tu stvara ljubavni trokut kao i u svim tim jadnim djelima, te ona mora birati između savršenog i savršenijeg, običnog ali dragog i onog koji bi joj mogao otkriti što je ona zapravo… Kad bolje razmislim, opet u nebrojeno mnogo djela glavni likovi moraju otkriti “tko ili što su oni zapravo”, i to obično bude težak i trnovit put, jer svi oni moraju imati maglovitu prošlost… Pa i ja imam maglovitu prošlost, jer se ne mogu sjetiti što sam jutros jela, a kamoli što se zbilo prije 10 godina, kao i većina ljudi jer upravo u ovom trenutku, dok ovo čitate, zaboravili ste 60% onog što vam se dogodilo jučer. Ja sam voljna zaboraviti i 100% ako se ne bih više sjećala ove knjige…
    I na kraju, naravno, oni pobijede trola koji je bio zamaskiran u prodavača nekretnina (ako me pamćenje dobro služi), te Laurel ostaje u dvojbi između Tamanija i Davida, što kod mene ostavlja užasan dojam nepovezanosti i nelogičnosti jer ona može spasiti cijeli svijet, ali se ne može odlučiti između dvoje ljudi. Znam da je spisateljica pokušala sugerirati da je i Laurel na poslijetku obična cura s ljubavnim dvojbama, iako je kod mene ostavila samo gorak okus u ustima.

  5. Mislim da si većinom u pravu. Znam da su većina knjiga za mlade iste i da se rijetko koja ističe, pogotovo među SF knjigama koje se najčešće temelje na istim osjećajima i razmišljanjima. Likovi su uvijek “divni i krasni” što je to kod Laurel još nagašenije, što je meni s u početku izazivalo nekakvu ljubomoru, a sada više iritantnost. Vjerojatno možemo naslutiti što će se dogoditi u sljedećim nastavcima i taj ljubavni trokut mi se opet čini iritatno i što više razmišljam mislim da si mi zagorčala cijelu knjigu, a i puno drugih… 😀 Svaki put kad čitam neku knjigu osjećam uzbuđenje koje me ponese kad i komentiram… Možda nisam bila objektivna. Možda se ne mogu sjetiti što mi se kod te knjige svidjelo. Ali činjenica da mi se ta knjiga ipak svidjela označava da mi je nešto u njoj valjda bilo dobro, ako već to nije radnja, valjda je to stil pisanja zbog kojeg sam smatrala knjigu uzbudljivom za čitanja, ili nisam imala predaha kada je utihnula moja ironija prema knjizi zbog preporuke prijateljica dok su likovi bili u smrtnoj opasnosti.

  6. Da, znam taj osjećaj koji te tjera da čitaš i razmišljaš o tome što će se dogoditi, ali toga jednostavno dok sam čitala ovu knjigu nije bilo. Čak mi se ovdje, kao i kod još nekih knjiga, pojavio onaj užasan osjećaj zasićenosti i morala sam je neko vrijeme ostaviti. Jedini razlog zbog čega sam je cijelu pročitala je taj što sam htjela vidjeti za čim to lude moji vršnjaci. Naravno, nemam ništa protiv onih koji misle da je knjiga “savršena”, ali ja iskreno mislim da knjiga nije vrijedna pažnje. Mislim da je precijenjena, jer po silnim pohvalama i komentarima drugih pisaca netko bi dao zaključiti da je knjiga vrijedna za čitanje. No nažalost, nije.

  7. Ja ovu knjgu ne bih nazvala “savršenom.”
    Malo je takvih knjga koje zaslužuju tu titulu (mada ni one nisu savršene nego su blizu savršenstvu),a ova sigurno ne ,međutim ne bih je nazvala ni totalnim promašajem.Ne mogu poreći da su današnje knjige rađene na “isti kalup” ,ali ima i iznimaka.Možda ova knjiga nije ni blizu savršenstvu ,ali to je dobro jer savršenstvo ne postoji. Kad sam ja čitala Krila (a to je bilo davno) ,uopće nisam uočila Laurelinu “savršenost” ili kako ona nikoga nije poznavala,te se osjećala usamljeno i onda joj je baš prišao David.Vjerojatno da sad počnem čitati knjgu ispočetka ,to bi prvo i uočila.Tada mi je to izgledalo uobičajeno,a knjiga mi se činila odličnom.
    Međutim što više razmišljam o knjizi ,nalazim joj brojne mane ,ali ne mogu se sjetiti nijedne vrline koja me privukla i potakla da pročitam drugi dio sage.
    Također kad sam čitala članak na internetu ,uspoređivali su je sa Sumrakom ,što me stvarno iritira.Danas da bi zadobio pažnju čitatelja ,trebaš samo na korice napisati kako je knjgia slična Sumraku i kako će vjerojatno zaraditi više od Sumraka ili je Stephanie Meyer jednostavno napisala kako je knjiga fantastična.Nego da ne skrećem puno sa teme.
    Moj zaključak je da je knjiga pomalo dosadna ,da se kraj definitivno mogao pogoditi nakon 50-ak stranica i da su likovi “presavršeni.” Znam da sam napisala da su likovi dobro okarakteriziani i da je spisateljica uspješno spojila opasnost i romantiku ,ali to je bio način mog gledanja na knjigu kad sam ju prvi put pročitala ( msm da je od tada prošlo 2 godine) i koji mi je ostao u sjećanju.
    Da budem iskrena ne sjećam se više ni radnje ,a ni svih likova koji su spominjali u knjizi.

  8. minaaddams, mislim da sam ipak u nekim “najuzbudljivijim” dijelovima knjige, koji mi se i sada čine kao prihvatljivim djelom te knjige našla neku zabavu jer nisam baš razmišljala o likovima, o tome kako su oni i većina radnje besmisleni i jednostavno sam se zanijela u knjigu. I mislim da ta knjiga nije u potpunosti loša. I za nekoga koji nije pročitao puno sličnih knjiga učinila bi mu se dobrom. Ne baš savršenom, ali OK. Meni se knjiga bila donekle svidjela, koliko mi se i takva knjiga može svidjeti, više sam ravnodušna prema njoj, iako malo osjećam bockanje one iritatnosti, ali iskreno djelo i nije tako loše. Bella’ s nudger što se tiče Sumraka i usporedbe Krila s njim, ja smatram, kao vjerujem i ti, da previše knjiga računa na reklamu koju joj pruža sličnost sa Sumrakom. Jer ta knjiga koja je imala razloga za uspjeh (Sumrak), postala je temelj mnogim knjigama, serijama, reklamama što zapravo i kvari bit samog Sumraka. Između Krila i Sumraka, vjerojatno ima nekih sličnosti, ali smatram da su to tako slučajne sličnosti da nisu vrijedne ni spomena.

  9. Slažem se s tobom. Danas sam digla knjiga Zauvijek i prvo što sam primjetila na poleđini knjige bila je ova rečenica: ” Uz česte usporedbe sa serijalom Sumrak,Stephanie Meyer,kritika je slijedila oduševljenje čitateljske publike mhvaleći kako Noel upliće pojam besmrtnosti u uvjerljivi skup životnih odluka pred kojima se mlada Ever zatječe.”Knjigu još nisam pročitala pa ne mogu suditi je li riječ o još jednoj neuvjerljivoj kopiji Sumraka,ali mislim da se spisateljica vjerojatno ne bi ni sjetila spomenuti besmrtnost da nema Sumraka.
    Znam da ima puno knjiga o vampirima koje su napisane prije Sumraka ,ali sve su postale popularne tek nakon Sumraka.Malo su me izmorile te sve knjige o nadnaravnom jer je skoro svaka ista,za mene će Sumrak uvijek biti original,a kopije nema.Iako mi prije Sumrak bila odlična knjiga,i još mi je sada ali čekajući da Stephanie Meyer dovrši Ponoćno sunce ,moj početni entuzijazam se lagano gasi.Također mi se ne sviđa što ona najvjerojatnije neće dovršiti tu knjigu jer nakon uspjeha Sumraka je zaradila dosta novaca pa više ne mora ništa napisati.Znam da ovdje bi trebali komentirati knjigu Krila,ali kad sam se već dotakla ove teme jednostavno sam ovo morala napisati.

  10. Sad kad sam naišla i na ovu knjigu ovdje, na blogu, moram ju komentirati… 🙂 Pročitala sam ju prije nekih tri, četiri godine i obožavala sam ju. Doduše, obožavala sam ju samo tijekom čitanja i možda nekih dan, dva nakon što sam ju pročitala, koliko mi je trebalo da se ohladim. Čim je prvotno oduševljenje ishlapjelo, a ja ponovno porazmislila o knjizi, radnji i likovima, promijenila se i moja dotadašnja slika o knjizi. Sada, tri godine kasnije, mislim da je knjiga neoriginalna, slaba, dok su likovi u nekim trenutcima zamorni. Čini mi se kao još jedna u nizu loših fantasy romana. Mislim da je spisateljica, u krajnjem slučaju, pretjerala s trolovima. Eto, zanimljivo je to što ovdje vile imaju neka svojstva biljaka. Pojma nisam imala da postoji i nastavak, no iskreno, nemam nikakvu želju da ga pročitam. Nisam neki ljubitelj fantasy romana, no neki od njih su mi ipak dragi. Nažalost, ovo nije jedan od njih. Ipak, pretpostavljam da bi se i drugim, mlađim tinejđerima ljubiteljima fantasyja, kao i meni prije tri, četiri godine, ova knjiga svidjela.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s