John Ajvide Lindqvist: Pustite me unutra

Ako volite teške, mračne i brutalno iskrene knjige – ovo je knjiga za vas!

Na koricama knjige piše kako ovaj napeti roman za mlade na posve originalan i fascinantan način prepliće priču o vampirima, buđenje ljubavi, kriminal i razne društvene izopačenosti, čitatelja do posljednje stranice drži u kliještima psihološke drame.
No, ovaj vas opis ni približno nije pripremio na ono što vas čeka u romanu – ovo nikako nije knjiga za ljubitelje romančića o vampirima – ovo je mračna skandinavska priča! Naizmjence briljantan i odbojan, zarazan i neugodan, Pustite me unutra je roman koji potiče na razmišljanje i čije će vas snažne impresije još dugo proganjati!
Okrutni dječaci-nasilnici, vampirica klasičnog tipa sa sirovim nagonom za hranjenje sprijateljuje se s dječakom, društvenim otpadnikom koji trpi nasilje, pedofil postaje zombi čime zlo dobiva sasvim novu dimenziju, niz ljudi bez nade predani ispijanju alkohola…

Kome je ljeti do horrora – neka noći provede sam – uronjen u ovu knjigu ;)! 

Ali oni koji su u stanju sve to izdržati bit će nagrađeni vrlo dirljivom pričom o odbijanju, prijateljstvu i odanosti :)!

Ima li koji slobodan primjerak knjige provjeri ovdje: Katalog knjižnice.

Onda, kakvi su vaši dojmovi o ovoj knjizi?

18 misli o “John Ajvide Lindqvist: Pustite me unutra

  1. Pusti me unutra ,psihološka je drama švedskog pisca koja će zaintrigirati sve naraštaje i ostaviti ih bez daha.
    Ljubitelji horora biti će u prilici da se prepuste zastrašujućoj priči u kojoj je pisac uspješno isprepletao elemente trilera,horora i ljubavnog romana.
    Priča grebe po tamnom dnu poroka te nas suočava s teškim socijalnim temama koje većina knjiga iskrivljuje. Knjiga je napeta,zanimljiva i neizvjesna.
    Prijateljstvo sasvim običnog dječaka Oskara i čudne djevojčice Elie prelazi otkrivene granice natprirodnog.
    Jedina zamjerka je loše okarakteriziran lik Oskara.
    Oskar trpi maltretiranje školskih kolega i želi se osvetiti,ali mislim da način njegove osvete nije primjeren za tako mladog dječaka.
    A opet utjecaj knjiga i filmova može dovesti do takvog razmišljanja.
    Za razliku od lika Oskara,Ellie je pun pogodak.
    Elli upozorava Oskara da ne mogu biti prijatelji,ali oni to postanu jer su oboje usamljeni.
    Sviđa mi se što su vampiri prikazani u drukčijem svijetlu nego u većini knjiga.
    Ovo je ozbiljna i emotivna knjiga o odrastanju, i ljubavi koja prelazi sve granice.
    Iako u nekim trenutcima zna biti jeziva.
    Za razliku od knjige film je bio loše realiziran,te još jedan u nizu loših horora.

  2. Ovaj post sam napisala kada sam pročitala polovicu knjige i tom trenutku mi je knjiga bila fenomenalna ,što sam duže čitala knjiga je postala nerealna i nemaštovita.
    Radnja je bila isforsirana i nisam mogla ju pročitati do kraja.
    Stala sam na 300 stranici i knjiga me više nije vukla jer je postala dosadna.

  3. Ova knjiga ima mnoge elemente dobre knjige. Opisan je stvarni život, socijalni problemi s kojima se susrećemo. Oskar je dječak koji ima problema u školi, maltretiran je od strane vršnjaka, također susrećemo i Lacke-a i njegovu ekipu koji su većinom alkoholičari i troše život na piće. I uslijed mračne stvarnosti, Oskar susreće Eli, koja je fantastični dio uslijed ove knjige. Ona je vampir, opisana na posve neviđen način. Ona ubija ljude bez grižnje savjesti, ubija ih izravno ili neizravno zbog sebe. Mora to učiniti zbog preživljavanja, ona se ne zamara time, ona se ne zamara ničim, ona je posve pomirena sa svojim životom. “Ja sam ništa. Nisam dijete. Nisam dječak. Nisam djevojčica. Ništa.” Oskar je debeo dječak koji se boji obrane od svojih napadača. Takvu djecu možemo često susresti. On trpi i bježi. Ali kada upozna Eli odluči se boriti. Svi su likovi uvjerljivo opisani, radnja je zanimljiva. U knjizi susrećemo nekoliko paralelnih radnji koje su sve podjednako uzbudljive. Jedina i najveća zamjerka, razlog zbog kojeg sam napustila ovu knjigu prije no što sam ju pročitala je lik Hakana. Hakan je pedofil, čija razmišljanja nisam željela i ne želim slušati. I takvi ljudi, nažalost, postoje. On je dio socialne tematike koja se proteže kroz knjigu. Ali ja nisam mogla izdržati dalje čitajući tu knjigu, samo zbog njega i njegovih razmišljanja i djela. Ovo je moj sud o knjizi. Možda je nepravedan jer da nema Hakana, vjerojatno bi posve drukčije pisala. Iako me zanima što će se dogoditi, ne mogu više čitati ovu knjigu jer ne bih više podnijela niti jedno poglavlje o Hakanu.

  4. Meni je još jedino što mi je pokvarilo doživljaj knjige: previše likova i paralelnih radnji koje zbunjuju čitatelja, i da nije bilo Hakana opet bi me nešto spriječilo da nastavim čitati.
    Ideja je bila dobra ali knjiga je loše realizirana,a lik Hakana mi je jednostavno dosadan,i odbojan te nepotreban.

  5. Donekle si u pravu, Bella’s nudger. Nije lik Hakana jedina mana ove knjige. Kroz knjigu susrećemo još mnoge “neugodne” situacije koje bi mi vjerojatno opet poremetile priču. Ali ne slažem se s tobom samo u jednome: smatram da su paralelne radnje i brojnost likova vrlina ovog romana.

  6. Dobro to je tvoje mišljenje ,meni toliko ne bi smetale te paralelne radnje da donekle imaju smisla.
    Na primjer kako je Virgina znala da može ući u Gostin stan samo na poziv i kako je brzo uspijela shvatiti da je vampir? Koliko sam ja čitajući primjetila likovi nisu vjerovali u vampire a ona je odmah shvatila što je…

  7. Kao što sam i prije navela nisam uspjela pročitati knjigu do kraja, pa nisam pročitala dio u kojem se odvija navedena situacija. Vjerojatno si navela neku sitnu nelogičnost, ali moguće je kada već nitko ne shvaća, nitko ne vjeruje da barem jedna osoba dođe na šokatnu misao ili ideju, koja kroz radnju se pokaže istinitom, zar ne? 😉

  8. Pa meni se to čini nelogično.
    Nije mi jasno kako je ona uspjela to zaključiti,ali nije to jedina nelogičnost .
    Kroz cijelu knjigu se protežu razne nelogičnosti,makar se trenutačno ne mogu sjetiti još jedne ,ali napisati ću kad se sjetim.

  9. Haha okej ionako više neznam što napisati.
    Više sam se uživila u kritiziranje knjige i nabrojavanje svih njenih mana,nego što sam se uživila u knjigu.

  10. Uglavnom zaključak je da knjiga ima više mana nego vrlina.
    I da bi mi dosta vremena trebalo da dublje analiziram knjigu i popišem sve mane.

  11. Hah, moram reći da ja ne prihvaćam zaključak. Knjigu sam pročitala do kraja i dosta mi se svidjela. To nije žanrovska knjiga. Ona govori o životu, stvarnom životu u Švedskoj. Sam je pisac rekao da je knjiga bazirana na istinitim događajima. I ne mislim da je Hakan odvratan čovjek. Istina, on je pedofil, i to je nama teško razumjeti jer smo i mi još djeca. No takvih ljudi ima jako puno, i oni se ponašaju puno strašnije od jadnog Hakana. Meni je tog čovjeka žao, žao mi je što je takav. Nije mi se baš svidio dio u kojem otkrivamo da je Eli bila (bilo?) dječak, ali to je tako trebalo biti jer je Oskar zapravo dobio prijatelja kojeg je oduvijek htio. Ne mislim da je Eli ohrabrila Oskara da se obrani, upravo suprotno: ona ga je smirila. Oskar je htio ubiti svoje zlostavljače, no Eli mu je rekla da se obrani, a ne da napadne. Kraj je solidan, i mislim da je ova knjiga vjeran prikaz stvarnog života, i to ne samo u Švedskoj, već i drugdje.

  12. Dobro to je tvoje mišljenje ,možda knjiga je i prikaz stvarnog života ,ali baš zato je možda ja i ne želim čitati.Ja volim čitati knjige koje su opuštajuće ,a ne uznemirujuće.

  13. Ti si upravo istakla (minaaddams) one karkaterisitike knjige koje su mi se svidjele. Knjiga nam pruža socijalnu tematiku, daje nam prikaz društva života i ljudi “s dna” ljestvice. U ovoj knjizi susrećemo od problema školskog maltretiranja do problema alkoholizma. To je sve istina. To su vrline ove knjige, to je stvarni život (koji, čini me se da zdušno tražiš čak i u knjigama “fantazije”). U ovom se djelu slažemo. Ja ne želim osuđivati knjigu zbog jedne velike mane (jer to ona jest), ali je želim kao takvu prikazati uz vrline knjige. Ali ti me tu osporavaš. “I ne mislim da je Hakan odvratan čovjek. Istina, on je pedofil, i to je nama teško razumjeti jer smo i mi još djeca. No takvih ljudi ima jako puno, i oni se ponašaju puno strašnije od jadnog Hakana. Meni je tog čovjeka žao, žao mi je što je takav.” Ja se s tobom u potpunosti ne slažem. Kada osoba ima problema, psihičkih problema, onda se treba za to obratiti nekome stručnom koji bi mu mogao nekako pomoći. I pedofili su osobe. Ja nemam ništa protiv drukčijih ljudi dok oni ne čine nekom nažao. A pedofili čine, čine, i mnoga djeca kasnije imaju traume zbog toga. Nažalost takvih osoba ima mnogo, i oni bi se trebali kao i svi psihički bolesnici liječiti, ako je to ikako moguće. Mi možemo žaliti Hakana što je takav, možda bi on bio bolja osoba da nije takav. Ali on je takav. I to ga, vjerujem, kao osobu određuje i ja ga ne mogu žaliti kao lika, jer (vjerujem) ni on ne žali sebe. To što smo mi djeca ne mora ništa značiti jer ja neću njega razumjeti, koliko god godina imala, niti neću htjeti. Znam da se takve ljude u knjigama treba spomenuti, da se trebamo informirati. Ali njihove misli, osjećaje, djela i misli dok rade takva djela neću i ne mogu čitati. I to je razlog zašto knjigu nisam pročitala do kraja. Pa osuđuj me ako hoćeš. Što se tiče Eli i njenog (njegovog) spola, taj dio je zaista bio malo zbunjujuć i to je jedna velika mana, jer ipak, u kojem god obliku bića (vampir…) bio, ja vjerujem da još uvijek bi trebao imati svijest o svom postojanju kao takvom i o svom spolu u svezi toga. No to bih čak, možda mogla i zanemariti, ali dijelova s Hakanom ne mogu.

  14. Meni Hakana uopće nije žao. Jednostavno ne vidim ni jedan razlog zašto bi takvog čovjeka trebala žaliti. Ako koga treba žaiti onda su defintivno ta djeca.
    Također mi je potpuno suludo da Oskar koji je 13 godišnji dječak(ako se dobro sjećam) može razmišljati o nečem takvom.Ja ne branim nasilnike i smatram da se Oskar trebao zauzeti za sebe,ali također smatram da nasilje nije uvijek rješenje za sve.I možda to njegovo razmišljanje nekome izgleda kao šala jer on ima ipak 13 godina i vjerojatno to nije namjeravao napraviti,ali meni to uopće nije šaljivo niti smiješno.Ja sam njega shvatila ozbiljno.Znam da u svijetu ima dosta ljudi kao Hakan,ali baš zbog toga ne želim čitati tu knjigu.Želim čitati nešto što će biti zabavno i opuštajuće,a ne uznemirujuće kako sam napisala u prethodnom postu.Ono saznanje da je Eli prije bio dječak mi je bilo potpuno nepotrebno i to je bila kap koja je prelila čašu.Stvarno više nisam mogla čitati tu knjigu i odustala sam iako sam već skoro bila na kraju knjige( ne sjećam se točno koja stranica ali mislim da je bilo oko 300 i neke).

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s