Preporuka Kluba čitatelja za mlade Bili brig:
Krpa odnosno Krupna Ružna Prijateljica je sedamnaestogodišnja Bianca Piper.
Bianca je pametna, duhovita i sarkastična tinejdžerica koju muče tipični tinejdžerski problemi u kojima se svaki tinejdžer može prepoznati. Nerazumijevanje roditelja koji su zaokupljeni svojim međusobnim problemima, nezadovoljstvo odrazom u ogledalo te onaj najslađi problem, LJUBAV.
Zaljubljena je u pametnog i lijepog Tobyja, ali čekajući da on to shvati, započinje „prijateljstvo s povlasticama“ sa zgodnim i ljigavim školskim šarmerom Weslyjem koji joj i „prišiva“ nadimak Krpa. Bianca Weslyja ne podnosi. Ne podnosi ga toliko da stalno razmišlja o njemu, a sve manje o Tobyju…
Sedamnaestogodišnja Kody Keplinger napisala je izvrstan i zanimljiv roman za mlade koji će vam predstaviti svijet američkih tinejdžera. A tko bi bolje i predstavio tinejdžerski svijet od same tinejdžerice?!
Ima li koji slobodan primjerak knjige provjeri ovdje: Katalog knjižnice.
I na kraju par pitanja za razmišljanje ;): Opterećuje li vas fizički izgled? Je li vam fizički izgled važan pri odabiru prijatelja/ice? Jesu li ljepši ljudi i popularniji u društvu? Mislite li da nas mediji možda previše opterećuju „savršenim izgledom“ koji je često potpomognut plastičnim operacijama ili jeftinijim fotošopom?
Krpa mi je jedna od najdražih knjiga! Bianca Piper je vrlo snažan lik. Divim joj se. Bez obzira koliko to želim, ja nikad ne bih zalila iritantnog dečka poput Wesleyja colom od višnje;-).
Začudila me je i činjenica da je Kody Keplinger sedamnaestogodišnjakinja!:-o
Knjiga je obavijena seksualnosti, problemima u braku i prijateljstvu, te flertom s alkoholom (Biancin otac je (bivši) alkoholičar). Definitivno ću je čitati i opet.
Mene osobno ne opterećuje vanjski izgled. A zašto i bi? Oni koji radje gledaju izgled nego osobnost zapravo i nisu vrijedni truda.
Po mom mišljenju, pojam popularnosti je nelogičan. Popularni ljudi bi trebali biti pametni, lijepi i opće voljeni. A po onome što vidim u filmovima ( u mojoj školi se i dalje, na sreću, ne mari za popularnost), popularni ljudi nisu ni jedno od toga. Ok, lijepi su to im priznajem; ali kad ih se bliže pogleda, nisu baš kandidati za Nobelovu nagradu. 🙂
Slažem se s tobom izgled nije važan bitna je osobina .Svatko ima svoje lijepo meni je netko ili nešto lijepo nekome drugome nije.Ne volim ljudi koji tretiraju ljude na drugi način ako su nešto posebno lijepi.Čovjek je poseban svaki čovjek je jedinstven i zbog toga je život zabavniji.Svi kažu da je odlično biti popularan pa ja tako ne mislim jer obično ljudi koji nisu popularni mrze popularne no ako si hajmo tako reći popularan u svome krugu prijatelja onda te svi bar većina vole.Zaključak ovog komentara je ljepota je samo ukras osobini.:D
Knjiga je odlična! Skroz ju obožavam!
Ne opterećuje me vanjski izgled, ali nažalost mislim da je netko popularan jer je lijep, a ne jer je pametan, i da ih zanimaš jedino ako si lijep, i ako imaš novca.
Ovoga puta neću komentirati knjigu, koja mi nije ništa posebno inovativna, već ću se osvrnuti na pitanja dana na kraju i na naše današnje društvo vršnjaka i vršnjakinja.
Mislim da bar mene od svih nas prvaša u Zadru uopće ne opterećuje fizički izgled, već mi je važno samo da mi (naravno) odjeća ne bude rasparana, prljava ili odveć stara. Samo poimanje fizičkog izgleda rasteglo se do krajnjih granica te se postavljaju rigorozni uvjeti i pravila u vezi pitanja “Što je lijepo, a što nije”. Moje mišljenje je da svi ljudi imaju bar nešto lijepo na sebi, kao i nešto manje lijepo, i da se ne treba sad ništa od toga previše isticati odnosno sakrivati. Cijeli je izgled tako relativan, i uopće ne mora ovisiti o čovjekovim nastojanjima da sebe učini “ugodnijim za oko”, već o nekim puno ozbiljnijim čimbenicima kao što su bolesti, nesreće i slično. Nitko se zapravo ne pita ZBOG ČEGA ta osoba ima veći trbuh/kvrgu na nozi/rijetku ili nema kosu…Samo sudimo. Najbrže donesene predrasude su one na račun izgleda, a to nije za pohvalu. Trebamo gledati malo dublje, i promisliti koji je čovjek privlačniji: onaj sa skupom odjećom i “ispoliranim” izgledom, ili onaj pun samopouzdanja i karizme, inteligentna osoba koja se ne boji izreći svoje mišljenje zbog mogućeg odbacivanja društva?
Ova knjiga je odlična!Njen život je težak tata joj je počeo piti,majka nije uz nju,osjeća se ružnom kao da je Krpa.Traži opuštanje u društvu dečka i ona misli da joj on pomaže ja osobno mislim da bi ona i bez njega uspjela jer je snažna jer je realna svjesna situacije, a ima i dvije prijateljice koje joj pomažu no onda bi knjiga otišla u drugome smjeru , a i ovako je dobra!Knjiga mi se sviđa jer govori o problemima te srednje škole kako ima puno dečkiju koji su jedan dan s jednom curom , a drugi s drugom no slažem se s minaaddams da u ovim Zadarskim srednjim i osnovnim školama nema tog ruganja o stilu osobe .Svatko ima svoj stil i svatko je po njemu poseban!Najdraži lik mi je Bianca jer je posebna jer kako da to kažem realna znala je da je s brakom njihovih roditelja gotovo,znala je da ocu ne može ništa reći jer je počeo piti jer ga je razumjela.No malo je previše sramežljiva treba se progurati naprijed da svijet zna za nju no opet da je autor napisao takav njen lik knjiga bi bila malo dosadna no sada je predobra.Preporučujem svima da je pročitaju meni je odlična nadam se da će biti i vama!