Miro Gavran: Oproštajno pismo

Preporuka Kluba čitatelja za mlade Bili brig: gavran

Ovaj kratak roman nikako ne preporučamo za čitanje na plaži! Ovo je posebna poslastica koju treba prožvakati u samoći i tišini kako biste mogli dopustiti snažnim potresima osjećaja da vas potpuno preplave… Riječ je o vrlo potresnoj priči o tako snažnoj ljubavi da izaziva bol i budi misli o samoubojstvu…

Čitati tuđe pismo samo po sebi je vrlo uzbudljivo, zar ne?! Konačno možemo raditi nešto zabranjeno, a ne kršiti pravila lijepog ponašanja… A budući da autor ovog pisma piše o ljubavi, uzbuđenje je tim veće. 😉

Autor ovog oproštajnog pisma je od svih napušten, iznevjeren i stoga vrlo usamljen učenik osmog razreda koji je beznadno i preko ušiju zaljubljen u jednu anđeoski lijepu djevojku.

Možda mislite da je pismo namijenjeno toj djevojci, ali varate se. Kome dječak piše ovo oproštajno pismo, priču o jednoj nesretnoj ljubavi, morat ćete otkriti sami… Ne, ne piše ni najboljem prijatelju… ne, ni mami…

Ima li koji slobodan primjerak knjige provjeri ovdje: Katalog knjižnice.

Vjerujete li vi u ljubav? Postoje li, po vama, dobne granice kad je u pitanju ljubav?

8 misli o “Miro Gavran: Oproštajno pismo

  1. Ova knjiga budi razne emocije sreće,tuge,depresije,iščekivanja,..Početak knjige je tužan.Dječak opisuje kako je gubio članove svoje obitelji jednog po jednog.
    Kada je dječak bio malo dijete majka mu je umrla od teške bolesti.Otac se nakon ženine smrti počeo opijati i nakon godinu dana je i on umro.Dječak je ostao sam sa bratom i mislio je da će njih dvojica zajedno pobijediti te teške trenutke no dječakov brat je otišao živjeti u stranu zemlju i dječak ostaje sam.
    Kada pisac piše o tragedijama koje su snašle dječaka zapitala bih se kako bih podnijela smrt majke i oca, a zatim preseljenje brata u drugu zemlju.To nisam doživjela, no znam da bi ta tuga bila nepodnošljiva. Ta tuga bi ušla u srce i ne bi htjela izaći. Čovjek postaje njen rob, postane osamljen i tada čovjek počne razmišljati o samoubojstvu.
    U idućim poglavljima u dječakov život ulazi Marina. Marina je naizgled samouvjerena djevojka, no ona je zapravo samo sramežljiva zaljubljena djevojka. Mislim da je Marina savršena za dječaka jer je sramežljiva djevojka, a ipak je primijećena u društvu i ima svoj stav i stoji iza njega.
    U ovoj knjizi se najviše vidi da stvari nisu onakve kakve se čine jer je dječak bio zaljubljen u Marinu, no mislio je da ga ona ne voli, što više, da ga mrzi, no ona je htjela biti s njim. Činilo mu se da se njegov svijet ruši no zapravo se njegov svijet tek počeo graditi. Ova knjiga također predstavlja kako jedna osoba, ako je ona prava osoba, može promijeniti bilo koju osobu. U ovoj knjizi ta osoba je bila Marina koja je dječaku promijenila život s lošeg na bolje. Marina, iako je sporedna figura u knjizi, je najvažnija osoba za dječaka i oko nje se njegov cijeli svijet vrti. Dječak Marinu treba zadržati što duže može jer kao što ljudi ne mogu bez kisika tako on ne može bez nje.

    Ovu knjigu s veseljem preporučujem, nadam se da ćete je pročitati! :)<3

    P.S. Ovo moram naglasiti: dječak je počeo razmišljati nakon gubitka roditelja i kada je mislio da ga voljena osoba ne voli. U ovom svijetu, oko nas žive ljudi koji ozbiljno razmišljaju o počinjenju samoubojstva. Nekome od njih su roditelji mrtvi, neki su na meti zlostavljanja,.. MI tim osobama možemo pomoći tako da ih branimo kada ih netko napada ili da budemo uz njih kada im je teško. MI možemo pomoći i molim vas nemojte zatvarati oči na ovako ozbiljne stvari, previše ljudi ih zatvara nemojte biti kao ti ljudi!

  2. Knjiga je zuzetno kratka i jednostavna za čitanje, ali čitatelja nikako ne ostavlja ravnodušnim. Prvo što sam primjetila bio je autorov način pisanja, s jedne strane poletan i energičan, a s druge uspješno prenosi očaj i tugu koji je glavni lik osjećao. Miro Gavran je zaista poseban pisac, možda i najbolji u Hrvata. Razočarao me dječakov brat, kao da ne mari za njega. Ostavio ga je posve samog u velikom gradu, u novoj sredini. Ako se mene pita, najmanje što je mogao napraviti za njega bilo je vidjeti gdje će živjeti prije nego bezglavo odjuri u drugu državu. Nije ga pozvao na vjenčanje. Nije za njega mario dovoljno da se zabrine kad mu on nije odgovarao na pisma. Kako je mogao ostati u Alžiru sedam mjeseci bez da ga vidi ili čuje? Zar nije pomislio da mu ne odgovara na pisma jer mu se nešto loše dogodilo? Tkođer, dječakovi gazde su bili vrlo bezobrazni i okrutni prema njemu, sigurna sam da su pridonijeli njegovoj već ionako lošoj situaciji. Što se tiče ljubavi u ovoj knjizi, mislim da nije bila uzrok dječakove želje za samoubojstvom, već da je to bila zasluga njegove obitelji koja ga je napustila te okoline koja ga se nije trudila prihvatiti. Razumijem da je Marina bila kap koja je prelila čašu. Kraj me razočarao, moram priznati. Mislim da bi Gavran poslo puno bolju poruku mladima da je dječak sam uspio pronaći izlaz iz svog očaja, a ne da je tako brzo i bajkovito raspleo radnju na pomalo nevjerojatan i neuvjerljiv način. Ne kažem da knjiga nema pouku, ima je dakako; ljubav je snaga koja nam daje život i energiju.

    • Moram prokomentirati stav koji imaš o dječakova bratu . Ja se s tim stavom ne slažem potpuno jer shvaćam i njegovu priču. Kao i dječak on je ostao rano bez majke pa bez oca to boli to boli jako .Tada čovjek zaboravi kako je imati nekoga uza se kako je voljeti a on je to našao i išao je za ljubavlju.Slažem se ta ga je trebao pozvati na vjenčanje no ne mislim da je on loš čovjek

      • Naravno da mu je bilo teško, ali kao odrasli čovjek i stariji brat trebao je preuzeti odgovornost za svog brata. To nema puno veze sa njegovom djevojkom. Mogao je voljeti svoju djevojku, ali u isto vrijeme i brinuti se za brata.

  3. Je istina je sto govoris no njegov stariji brat je mislio da ostavlja u dobrim rukama . Našao mu je dom htio je da on ispuni svoje snove on je otišao zaboraviti i ispuniti svoje snove nije htio da mu se mlađumbira brat preseli u drugu državu kad je već prošao tolike traume . Mislio je da rado ispravnu stvar.

  4. Već samo ime ove knjige navodi čitatelja na pomisao da će knjiga tužno završiti, i iskreno mislim da bi se i takav kraj prije uklopio u priču nego ovakav brz i bajkovit, sretan kraj. Ne kažem da knjiga ne valja zbog kraja, već samo smatram da bi bila još bolja sa nekim, možda i poučnim, krajem koji bi se stopio sa pričom. Još nešto sa čim se ne slažem, a to je stav dječakovog starijeg brata. Ne slažem se sa A300M da bi dječaku bila još jedna trauma u nizu da ga je njegov brat poveo sa sobom u Alžir. Mislim da bi to bilo bolje jer bi pokraj sebe imao nekoga koga poznaje i s kime bi mogao iskreno popričati. Ovako, brat ga je ostavio u nepoznatoj sredini, gdje ama baš nikoga ne poznaje, nije se potrudio niti da pogleda gdje ga to ostavlja te ga još naposljetku nije ni pozvao na svoje vjenčanje. Mislim da za takve postupke nema isprike.

    • Za dječaka istina ne bi to bila trauma u nizu no to je brat mislio . Mislio je da će bratu prouzročiti još jednu traumu .Istina bio je u krivu no on to nije shvaćao zato moje mišljenje je još uvijek da je dječakov brat krivo postupio napravio je pogrešku no nesvjesno.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s