Andy Mulligan: Smeće

Smeće naslovnica knjige Žanr: avanturistički triler, dakle roman pun pustolovina, napetosti i iznenađenja s kriminalističkim elementima ;).

Evo što o radnji knjige piše na svim portalima :mrgreen: :

U neimenovanoj zemlji Trećeg svijeta, u ne tako dalekoj budućnosti, tri dječaka žive na smetlištu i preživljavaju kopajući kroz planine smeća u potrazi za bilo čime što mogu prodati. Jednog dana, Raphael pronađe nešto vrlo posebno i vrlo tajanstveno – kožnatu torbicu s neobičnim sadržajem. Odluči ju zadržati iako policija nudi izdašnu nagradu za njezin povratak.

Koje su posljedice takve odluke na svojoj koži itekako osjetili dječaci ipak ćete sami morati otkriti u knjizi…

Dojmilo nas se Mulliganovo kristalno jasno pisanje: priča se raspetljava redom kako se dogodila pa ju je lako pratiti, međutim naizmjence ju prepričavaju različiti likovi. To priči daje vjerodostojnost i dubinu, postiže se nevjerojatan ritam pripovijedanja i ne dopušta čitatelju da se odvaja od knjige. U ovoj uzbudljivoj priči mnoge će se vrijednosti naći na ispitu: prijateljstvo, odanost, hrabrost, povjerenje i ljubav … a sve će to pokrenuti novac…

Jednostavno morate pročitati kako su tri neobrazovana, ali vrlo inteligentna, dječaka nadmudrila iskvareni sustav odraslih! 

Svi su likovi vrlo upečatljivi i uvjerljivo portretirani. Baš bi bilo zanimljivo saznati tko vam se najviše svidio… 🙂

Ako još uvijek niste uvjereni skoknite do Algoritma na prvo poglavlje: link .
Pa do: kataloga Gradske knjižnice Zadar da provjerite ima li koji slobodan primjerak.

 

19 misli o “Andy Mulligan: Smeće

  1. Ova knjiga me kada sam je počela čitati posjetila me je na favele (sirotinjske četvrti) u Brazilu .Jun-jun ,Gardo i Raphael su najbolji prijatelji i to je odlično najviše zato što su toliko nevolja prolazili zajedno i nisu se okretali jedni protiv drugih.Sviđa mi je što je autor Andy Mulligan (kojeg ja smatram jednim od najboljih autora) na početku prikazao teške živote tih dječaka kako je živjeti u državi Trećeg svijeta no poslije je prikazao zajedništvo i moć prijateljstva u teškim trenutcima .Najljepša rečenica u ovoj knjizi mi je Kad jednoga od njih ozlijede , svi osjećaju tu ranu”.Ta rečenica prikazuje to njihovo zajedništvo koji je meni primjer,a mislim da to treba biti primjer svima.Preporučujem svima da pročitaju ovu knjigu jer je stvarno savršena realna ali i avanturistička .Pročitajte je i ne ćete požaliti!!!!

    • Oprosti kad si rekla da Andya Mulligana smatraš jednim od najboljih autora znači li to da je napisao još neku knjigu. Ako je molim te da mi napišeš ime knjige jer bi jako voljela pročitati još neku njegovu knjigu!

      • Ajme pročitala sam samo njegovu jednu knjigu no ovu knjigu Smeće sam pročitala kada sam imala 10 i 13 godina pa mi je ušla u dušu i zato ga smatram jednim od najboljih autora.<3 ❤ ❤

  2. Knjiga mi se svidjela, ali mi je neke dijelove bilo teško čitati (npr. dio o zatvoru i uvjetima koji tamo vladaju te o razvaljivanju grobova ako se svakih 5 godina ne plati). Strašno mi je bilo kako je želja za novcem i moći od političara i policajaca napravila “zvijeri”, koje nije bilo briga ni za koga drugoga osim sebe (a zapravo ni njih taj novac nje učinio sretnima). Imam osjećaj da je autor htio pokazati da i u nekim današnjim zemljama vladaju takvi ljudi. Kraj mi je tužan iz razloga što je Zapanta ostao na vlasti, a samo su se trojica glavnih dječaka i Pia Dante oslobodila njegovog utjecaja (istina ostavili su novce na smetlištu da ih siromašni ljudi mogu naći, ali glavni problem stanovništva nije u samom siromaštvu nego u nepravednoj vlasti utemeljenoj na strahu). Najdraži su mi likovi Jun-Jun i Pia Dante. Stil pisanja je vrlo neobičan sa mijenjanjem pripovjedača u svakom poglavlju ( što mi je u početku bilo malo zbunjujuće). Knjiška šifra koju nam autor na kraju odaje mi se čini kao vrlo kompliciran način komunikacije ali ju je i definitivno nemoguće otkriti pa ću ju i ja isprobati. Znam da zvuči kao da mi se knjiga nije svidjela, ali to nije istina već sam samo očekivala da će biti malo drugačija. Tako da ju preporučujem svima!

    • Apsolutno se slažem s tobom da kraj nije u potpunosti sretan, ali kad bi ta tri dječaka zbilja spasila zemlju od korupcije, smijenili potpredsjednika i vratili sav ukraden novac knjiga bi pomalo izgubila na vrijednosti. Zar ne? Ovako ostaje više, manje realna jer znamo da u stvarnom životu nije moguće odjednom promijeniti svijet. 😦

  3. Mene je ova knjiga u potpunosti očarala. Autor je vrhunski uspio ispreplesti više motiva, na prvi pogled nespojiva; djecu, smetlište, siromaštvo, korupcija, misterij. Posebno mi se svidjelo što su dječaci do svakog traga dolaze postepeno, nema mnogo slučajnosti. U mnogim poznatijim kriminalističkim romanima glavni lik/ likovi često posve slučajno dolaze do dokaza i tragova, primjerice slučajno se nađu u društvu gdje se govori o onome na što se traži odgovor ili pak, opet slučajno, nađe pisani dokaz o nečemu. Za mene je to previše slučajnosti, volim kada autor temeljito razradi radnju i razmisli o najboljem raspletu, kada nema nikakvih šupljina koje on popuni slučajnostima. U ovoj knjizi toga nije bilo, osim možda kad su Štakor i Raphael došli na Zapantin posjed i sreli vrtlara koji im je ispričao o ukradenom novcu. Također mi se svidjelo to što autor izmjenuje likove koji prepričavaju priču, to omogućuje da ju sagledam iz više kutova i bolje upoznam same likove. 😉 Nadam se da nije neprilično to napisati, ali mene je ta ,,neimenovana zemlja trećeg svijeta” neodoljivo podsjećala na Argentinu zbog nekoliko činjenica:
    1. Argentina također ima predsjednicu, ne predsjednika. 🙂
    2. Argentinski je također optužen zbog korupcije. 😮
    3. Novčana valuta u Argentini je argentinski pesos. :$
    Ova knjiga, koja me stranicom za stranicom sve više i više oduševljavala, zaslužuje biti knjiga ljeta iz jednog jednostavnog razloga; kad ju počnete čitati, ne možete ju ispustiti iz ruku. 🙂

    • nisam sigurna ali kada netko kaže da je neka zemlja zemlja trećega svijeta to ti znači da je ta zemlja siromašna treba joj pomoći npr. zemlje gdje mnogi volonteri odlaze!! 🙂

      • Pojam zemalja “Trećeg svijeta” u većini slučajeva označava zemlje u razvoju, a prije se koristio kao sinonim za zemlje Pokreta nesvrstanih. Dijeljenje država na Prvi, Drugi i Treći svijet uvedeno je poslije Drugog svjetskog rata da se lakše odredi koje su države razvijene, a kojima je potrebna pomoć u istome.

      • Zar mislite da ne znam što znači zemlja trećeg svijeta? 😛 Znam. Nisam blesava. Samo sam htjela podijeliti svoje mišljene da mislim da se radi o Argentini je rima nekoliko sličnosti 🙂

  4. Ova knjiga me podsjetila na odličan dokumentarac zvan “Zemlja smeća (Wasteland)”, u kojem njujorški umjetnik Vik Muniz putuje u Brazil do najvećeg odlagališta smeća na svijetu. Tamo pronalazi skupinu ljudi koji recikliraju smeće, te skupa s njima radi slike od smeća kojima oslikavaju svaku osobu koja na tom smetlištu živi. Upravo ta priča mi je pomogla da bolje shvatim cjelokupnu priču u knjizi “Smeće”, te da više uživam u njoj. Što se tiče potonje, meni se svidjela jer je okruženje zanimljivo i novo. Odlično je to što se gledišta izmjenjuju, to jest ima više likova koji pričaju o događajima u knjizi, što doprinosi cjelokupnom dojmu i pomaže u boljem karakteriziranju likova i postupaka. Preporučujem ovu knjigu, jer je osvježavajuće i drukčije štivo koje nećete lako ispustiti iz ruku.

  5. OK PRINCESS ok nismo ti htjele soliti pamet samo sam ja mislila da zemlja trećega svijeta znači drugu stvar , a onda mi je minaaddams rekla da je to druga stvar!Samo smo htjela prokomentirati to!

  6. Ova knjiga mi se jako svidjela zato što smatram da nas je pisac njome htio upozoriti u što će se pretvoriti ovaj svijet ako nešto ne poduzmemo. Knjiga zbog toga nije bajka i likovi nisu savršeni, ali mislim da to i jest bit ove knjige. Da nas upozori u kojem pravcu ide svijet.(Npr. sva trojica dječaka puše.) Najbolji lik mi je Raphael jer je pokazao svoju hrabrost u policijskoj stanici, a po prirodi nije tako hrabar. Druga dvojica su mi dobra, ali su me malo razočarala. Gardo me razočarao kad je onog zlog čuvara (koji ga je htio predati policajcima nakon što mu je prodao Bibliju) udario onim štapom za smeće i nadao se da će ostati slijep na jedno oko. Mislim znam da je čovjek bio zločest, ali nije na nama da ga zato kažnjavamo. A Jun-jun me jako iznenadio kad sam saznala da je cijelo vrijeme krao od svog dobročinitelja. Znam da je to radio da bi se mogao odseliti, ali ja bi rađe došla do njega sve mu rekla i zamolila ga da mi pomogne. Inače mi se jako sviđa napetost u knjizi i mislim da je Andy Mulligan jako dobar kriminalistički pisac. Voljela bi kad bi više ljudi pročitalo ovu knjigu jer ne želim da svijet stvarno postane takav. Jer ako se to dogodi bit će ga puno teže promijeniti! I zato preporučam ovu knjigu svima!!!!!!!

    • Slažem se s tobom. Osim u jednom dijelu, citiram: ,,Ova knjiga mi se jako svidjela zato što smatram da nas je pisac njome htio upozoriti u što će se pretvoriti ovaj svijet ako nešto ne poduzmemo.”. Ispravak, ovaj se svijet u to već pretvorio. 😦

      • Imaš pravo princess ovaj svijet je već pretvorio u tužno mjesto.Mi ga možemo pokušati spasiti no ljudi u tome nisu složni pa ne vjerujem da ćemo uspjeti

  7. Ne mogu reći da je ova knjiga nešto legendarno ili da me oduševila, ali ne mogu isto tako ni reći da mi se nije svidjela. Da se razumijemo knjiga je dobra, zanimljiva je, uzbudljiva, napeta, domišljato smišljena i originalna. Posebno mi se svidjelo što priču naizmjence pričaju glavni likovi pa ih, kao što su svi prije mene rekli, tako možemo bolje razumjeti i doživjeti.
    Odlično mi je i to što ova knjiga potiče na razmišljanje o stvarnome svijetu i kako bi on mogao izgledati u budućnosti. Ta neimenovana zemlja je zapravo kao stvarnost u kojoj su elementi kao nepravednost, korupcija, siromaštvo, zlouporaba moći, opsjednutost novcem i sl. malo pretjerani, ali nam time samo pokazuju kako bi ovaj svijet jednoga dana zbilja mogao izgledati.
    Ono što mi se nije svidjelo kod ove knjige je lik Josea Angelica. On bi trebao biti veliki pozitivac koji djeluje u ime pravde, ali meni se čini kao da je malo skrenuo. Jer tako to često počinje, ti želiš ispraviti nanesenu nepravdu, misliš da imaš dobre ciljeve, ali zapravo postaješ opsjednut izvršenjem pravde i željom da sam kazniš onoga tko ti je nanio nepravdu, a to mi ne zvuči baš zdravo za tvoj mozak.

    • Jako mi se sviđa ova tvoja rečenica: .,,On bi trebao biti veliki pozitivac koji djeluje u ime pravde, ali meni se čini kao da je malo skrenuo. Jer tako to često počinje, ti želiš ispraviti nanesenu nepravdu, misliš da imaš dobre ciljeve, ali zapravo postaješ opsjednut izvršenjem pravde i željom da sam kazniš onoga tko ti je nanio nepravdu, a to mi ne zvuči baš zdravo za tvoj mozak.” Definitivno se slažem s tobom, da nekad ljudi prijeđu razumnu granicu u ime ,,pravde”. A opet; pravda je relativan pojam… (kao što možemo vidjeti u priči ,,Pravda” Vladana Desnice”

  8. Ova knjiga me nije baš osobito privukla, zapravo zbog naslova, ali mi se jako svidjela kad sam ju počela čitati. Inače nisam baš ljubitelj tih detektivskih romana, ali ovaj je drukčiji, jer je ovdje pisac umiješao i siromaštvo, korupciju i još puno toga. To što su milijuni ljudi primorani živjeti na smeću mi se čini stvarno tužno i nehumano. Kako to ljudi mogu samo ignorirati i bezbrižno se bogatiti na njihov račun?!? 😡
    Raphael, Gardo i Jun Jun su djeca smeća, ali su posebni svaki za sebe. I dalje imaju ambiciju, pogotovo Jun Jun, kojeg ostala djeca zovu “Štakor”. Nažalost, nisu tako ambiciozni da učenjem postignu bolji život. :/
    Sviđa mi se što se lica kroz koja se opisuje knjiga mijenjaju, što mi pomaže da bolje upoznam same likove. Neki dijelovi su mi malo neuvjerljivi, na primjer onaj vrtlar koji je tek tako nekoj djeci ispričao pravu istinu koju nitko nikome do tada nije rekao… Mislim, nitko nije ništa rekao, a onda odjednom ona kaže nekoj djeci koja su se ušuljala u vrt tek tako?!? Dobra mi je ona volonterka, sestra Olivia, koja je bila dovoljno otvorena i dobrodušna da pomogne nekoj siromašnoj djeci u nevolji, iako zapravo nije znala u čemu je stvar i znala da će je to koštati, premda ne toliko. 😛 Drago mi je što se na onu prevaru nije brzopleto naljutila, već razmislila o tome i vjerojatno zaključila da su to siromašna djeca kojoj je to ipak, ovako ili onako to BILO potrebno… a od djece, iako mi nije bilo lijepo kako su je prevarila, drago što su bili zahvalni i po više puta se ispričali Oliviji i zahvalili joj. 🙂
    Knjiga je jako dirljiva, osobito na kraju te se meni jako svidjela a nadam se da će se i vama… 😀

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s