Žanr: fantastična priča
Preporučena dob čitatelja: 12+
Glavni lik: dvanaestogodišnja Ivy, hrabra i samopouzdana sluškinja bujne mašte (radnja se odvija u viktorijansko doba) koja će te očarati svojim nepokolebljivim optimizmom, odlučnošću i stavom da će sve biti dobro…
(Podsjeća li i tebe ovaj opis malo na Pollyannu?)
Ivy čezne za domom, obitelji i ljubavlju pa često izmišlja priče o svojoj obitelji kakvu si želi, lako se veže za druge ljude i potpuno je nesvjesna tuđih zlih namjera. To dovodi do urnebesno duhovitih nesporazuma i neobičnih situacija iz kojih se ona izvuče potpuno nesvjesna njihova značenja i posljedica koje su mogle izazvati takvi postupci.
Nakon što ju je njezina gazdarica usred Pariza napustila pobjegavši glavom bez obzira, obratila joj se starija bolesna dama i povjerila joj nevjerojatno važan zadatak – da neobičnu i prekrasnu ogrlicu odnese u Britaniju kao poklon za rođendan. Pritom joj je zabranila da ikome kaže kako ima ogrlicu i da je stavi na svoj vrat. No Ivy baš ne zna držati jezik za zubima, a ni njezina joj znatiželja ne dozvoljava nimalo mira pa kad stavi ogrlicu, shvati da doista nosi moćan nakit. Vrlo brzo naša Ivy nađe se u samom srce ozbiljne zavjere i čudesne avanture prepune intriga, zločinaca, destrukcija i nesporazuma. I, naravno, na njoj je da riješi sve prepreke…
Provjeri ima li koji slobodan primjerak u Knjižnici i trk po knjigu!
knjigaljetaTEENS 
Prilikom početka čitanja ove knjige bila sam jako skeptična jer inače ne preferiram “fantastičan” žanr to drago mi je što sam se ipak odlučila da pročitam knjigu . Cijela knjiga se vrti o djevojčici Ivy i njenoj ogrlici . Vojvotkinja je Ivy predala ogrlicu a ona ju je trebala dati na balu kao poklon za rođendan . Ogrlica nosi puno tajni i puno loše i zle energije u sebi za koju Ivy ne zna .Iako je vojvotkinja izrazito rekla nemoj stavljati ogrlicu ona to nije mogla i stavila ju je na vrat i tada je iz prve ruke shvatila da je ta energija prevelika za nju. Ivy je na svojem putu vjerovala samo gospođi Always i pa malo i Rebecci no nije to trebala. Gospođa Ivy je samo htjela dobiti Ivyinu ogrlicu i pokušala je povrijediti Ivy no nije uspjela na svu sreću .Ivy je ogrlicu skrivala i to jako vješto ali sebe nije mogla tako dobro čuvati zbog bravaša. Bravaši su niski ljudi no jako ih je puno i jaki su i brzi i Ivy je nekoliko puta morala bježati od njih. Jadna Rebecca je bila tužna zbog smrti svoje majke i nije mogla izdržati pomisao da svoju majku nikada ne vidi zato je uzela ogrlicu i stavila ju na svoj vrat i otišla je u neki drugi svijet. Na kraju romana Ivy odlazi u novi svijet . Žao mi je što je jadna djevojka morala proći ovoliko teški put ,nema roditelje, NIJE IMALA djetinjstvo i morala se toliko žrtvovati,no nadam se da je pronašla sreću.Knjiga je jako napeta i adrenalin stvarno skoči ovu sam knjigu shvatila na još jedan način.Ne smijemo vjerovati svakome jer nas dosta ljudi može povrijediti i povjerenje se treba zavrijediti a ne ga olako davati to ne smijemo nikada zaboraviti. Ovu knjigu preporučujem i napišite kako se vama svidjela i još samo velika pohvala ilustratoru jer su ilustracije prekrasne i divno nam opisuju događaje u knjizi.
Knjigu sam jako dugo čekala,skoro dva mjeseca.Čim mi je knjiga došla u ruke bila sam sretna i jedva sam je čekala pročitati.Nakon što sam okrenula par stranica,valjala sam se od smijeha.Znala sam da će knjiga biti urnebesno smiješna.Ivy različite uvrede i prijetnje shaća kao šalu,a njene uvrede nisu ni trebale biti uvrede nego komplimenti,opis kako ona vidi osobu s kojom razgovara te izravne misli o ponašanju određene osobe.Ivy je jako znatiželjna djevojčica,ali i jako vrijedna.Ona želi svima pomoći,ali joj ne ide dobro.Odmah sam skužila razliku između je i gospođice Always.Ivy ima dobre namjere,ali ih loše provodi,dok za to vrijeme gospođica Always ima loše namjere,ali ih vješto provodi.Uspjela je uvjeriti Ivy da je jedan bravaš izgubljeni protjerani sin njezina izdavatelja te da ih ona spaja,da guvernerta(ako sam krivo napisala,ispravite me)želi Satni dijamant samo za sebe itd.Satni dijamant me u knjizi najviše fascinirao.Kada je Ivy pokazao njezine djelove djetinjstva,sve više i više me zanimao kraj knjige. bio je neočekivan,ali i sretan kraj.Završivši priču, listala sam do kraja,tj. do korica.Čim sam vidjela da ima i natavak,razveselila sam se što ovdje nije bio kraj Ivy Pocket.