Žanr: realistični roman – inspirativan i dirljiv
Preporučena dob čitatelja: 12+
Glavni lik: desetogodišnji August Pullman koji mora živjeti s teškim genetskim poremećajem zbog kojeg od rođenja ima unakaženo lice i glavu. Nakon 28 operacija zbog kojih nikad nije mogao normalno pohađati školu, s deset godina ga roditelji ipak upisuju u peti razred osnovne škole Beecher. Auggie u školu kreće s puno straha i nevjerice i boji se kako će svakodnevno biti izložen pogledima, zgražanju i komentarima svojih školskih prijatelja.
Stvar je u tome da je Auggie zapravo običan dječak s neobičnim licem. No, može li uvjeriti kolege da je isti kao i oni, unatoč tome kako izgleda?
Borba s predrasudama ne muči samo Augieja, već i njegove roditelje, sestru, nastavnike i malobrojne prijatelje. Svi se oni na različite načine suočavaju kako sa svojim doživljajem Augieja tako i sa reakcijama okoline…
Knjiga vrvi odličnim citatima i razmišljanjima … izdvajamo jedno od načela učitelja Brownea:
Bolje je znati neka pitanja, nego sve odgovore.
– James Thurber
kroz komentare podijelite s nama koji se citat vama najviše svidio …
Prije nego požuriš u Knjižnicu provjeri ima li slobodnih primjeraka: katalog.
knjigaljetaTEENS 
Pozdrav svim čitateljima, komentatorima i čitateljima komentara! 🙂
Prva knjiga sa ovogodišnje liste koju sam pročitala je R.J.Palacio: Čudo. Moram iskreno reći da me se knjiga i nije baš dojmila, iako ima i svoje pozitivne, kao i negativne strane. Pouka priče još je u samom početku vrlo jasna: prihvaćanje različitosti, prijateljstvo, odricanje… Priča je vrlo, vrlo jednostavna, lako čitljiva te ne sadrži baš nimalo napetosti. Ono što mi se svidjelo u ovoj knjizi jest da spisateljica mijenja gledišta s kojih promatramo priču. Na taj način, zanimljivije nam je i lakše shvatiti kako i sporedni likovi razmišljaju, te u ovom slučaju, primijetiti da gotovo svi likovi imaju dobre namjere, bez obzira na male propuste u djelima. Naravno, razlog što mi priča baš i nije legla dijelom je i u meni, jer znam da su mi se oduvijek više sviđale napete, fantastične priče. Sve ovo ne znači da knjiga nije vrijedna čitanja; dapače, preporučila bih ju svima, no možda malo više mlađim generacijama.
“Čudo” je roman koji opisuje vrlo realnu životnu situaciju. Djeca često neznaju kako reagirati u nekim situacijama i u ovoj knjizi to je dobro opisano. U potrazi za prijateljima, podrškom i prihvaćanjem njega kakav jest, dječak se susreće s problemima i teškim prihvaćanjem.
Knjiga je vrlo realna i šalje odličnu poruku. Lagano je štivo ali također vas ostavi zamišljene.
Knjiga Čudo je jedna od onih knjiga koje imaju jako puno poučnih stvari.Dovodi nas u iskušenje sa svijetom. Mislimo da sve znamo, da znamo kako svijet funkcionira, ali onda kada se pojavi razlika svi se zgrozimo i zaprepastimo. Ljudi su oduvijek bili oni koji su osuđivali druge radi toga kako se oblače ili koje su vjere ili kako izgledaju. Niti znaju išta o toj osobi i odmah je osuđuju i ismijavaju. Izigravaju od nje budalu.Ta osoba može proživljavati neke stvari koje ljudi ni u snu ne mogu zamisliti.
Radi toga je ova knjiga posebna. Razlikuje se od drugih. Pokazuje nam da nikada ne gubimo nadu. Pokazuje nam da ima nade svugdje, pa čak tamo gdje je sve tmurno i mračno. Bilo je predivno kada se August sprijateljio sa par djece. Možda nije previše, ali je za sada dovoljno. Druga djeca koja su ga ismijavala ponašali su se kao obične budale. Nitko nije stao i razmislio o tome kako bi se on ili ona osjećao/la da je u njegovoj koži. No on nije odustao i na kraju su ga donekle počeli prihvaćati onakvog kakav je.
U knjizi najjači učinak ima poslovica NE SUDI KNJIGU PO KORICAMA, jer koliko god on ružno izgledao, bio je dobra i zabavna osoba. Također i hrabra, jer je preživio toliko operacija. Bio je heroj. Pa ako ne svijetu, onda sebi. Heroj poput jednog iz bajke.
Meni se knjiga jako svidjela. Najdrazi lik mi je August. On ima probleme sa licem ali je stekao prijatelje. To je fer zato sto je obocan djecak s malo cudnim licem. Decki su mu postali prijatelji. Nadam se da ce se citateljima svidjeti kao i meni.
Knjiga mi se svidjela jer odašilje jako snažnu poruku da prihvaćamo druge ljude. Super mi je kako pisac nam opisuje perspektivu drugih ljudi iz romana. Voljela bih i da je bila perspektiva djece koje su se izrugivale Augustu jer mislim kako bi svi voljeli znati na što osoba misli kada se nekome izruguje. Roman je jako dirljiv i poučan tebih ga preporučila svima.