Sarah Dessen: Bez kočnice

Žanr: realistična proza iliti YA priča o ljubavi i odrastanju s glavnim likom djevojkom koja je drukčija 🙂

Glavni lik: osamnaestogodišnja Auden koja čvrsto stoji na zemlji, zna što je njoj u životu bitno, ne gubi vrijeme na izlaske, dečke ili prijateljice. Usredotočena je na upisivanje željenog fakulteta. Ima samo jedan problem, a to je nesanica. Sve konce svog života uredno posložene drži u rukama pa zbog čega onda ne može spavati?! 

Preporučena dob čitatelja: 14+

Ključne riječi: carpe diem, prijateljstvo, zaljubljenost, odrastanje, rastavljeni roditelji, … 

 

Ponukana razmišljanjima o bratovom daru, okviru za fotografije s natpisom NAJBOLJI TRENUCI, Auden odlučuje doživjeti nešto novo kako bi imala što staviti u taj blesavi okvir. Zato odlazi ljeto provesti kod oca koji živi s novom ženom i tek rođenom kćerkicom u jednom priobalnom gradiću. Saznaje kako je to biti „obična cura“ i suočava se sa dobrim i lošim stranama vožnje kroz život bez kočnica. 

Ne sudite ovaj roman po koricama ni po opisu! Uzmite ga čitati jer jedino ćete tako otkriti koliko je osvježenje, a nek tek jedan u nizu tipičnih tinejdžerskih romana. Osvježenje po stilu pisanja, po uvidima u međuljudske odnose, po Auden – djevojci u čiji ćete se lik brzo i snažno uživjeti… 

Što čekaš?! Provjeri ima li koji slobodan primjerak u Knjižnici i trk po knjigu!

 

 

 

3 misli o “Sarah Dessen: Bez kočnice

  1. Roman je odličan spoj opuštenog Elija i Auden koja još nije upoznala svu zabavu ovoga svijeta. Pokušavajući doživiti uzbudljivu avanturu za okvir koji joj je poslao brat, upustila se u ljeto života. Knjiga me dojmila radi Audinih nezaboravnih trenutaka npr. kada je učila kuglati ili voziti bicikl. Nikad neću zaboraviti roman i njegovu pametnu, glavnu junakinju Auden koja se pokušava snaći u “normalnom svijetu” gdje će naučiti puno toga.

  2. Odmah sam pri naslovu i naslovnoj slici zaključila da se radi o nekoj veseloj i ružičastoj pričici koja u biti nema nikakve veze sa stvarnim svijetom. No sad, nakon što sam ju pročitala, mogu sa sigurnošću reći da u ovom slučaju izreka “ne sudi knjigu prema koricama”, u doslovnom smislu riječi, vrijedi, ili barem većim dijelom.
    Prvih dvadesetak stranica su mi se činile užasno naporne, imala sam dojam da se glavni lik, tj. Auden, neprestano žali ili nije zadovoljna nečim, a takvu knjigu mi i nije baš bio užitak čitati. Ipak, što sam dalje čitala, više sam shvaćala smisao onakvog uvoda i sve mi se više sviđala Auden. Nju i njezino ponašanje te stav sam uspijevala vrlo lako shvaćati, zbog čega mi je i bilo odmah jasno kakvu ulogu Eli ima u njezinu životu, kao i ona u njegovu.
    Eli mi se od početka činio drag, iako je, istina, bio dosta sramežljiv i tih. Iako se on izvana čini vrlo opušten, iznutra se zapravo “grize” zbog prometne nesreće. Sam sebe dovodi do ludila neprestano se pitajući kako bi sve završilo da je nešto napravio drugačije. Auden mu je činila dobro društvo i na neki način, “terapiju”, kako bi se napokon oporavio od velike tragedije u svom životu, zbog koje je izgubio svog najboljeg prijatelja, a time i veliki dio sebe. Nakon što je pronašao Auden, ponovno se počeo vraćati u život, pomiriti se s tim i preboljeti.
    Ostatak Audinog novog društva je opušteno, vrckavo i uvijek podižu atmosferu. Iako svatko od njih ima nekakve svoje probleme, svi se na kraju suočavaju s njima i večina se riješavaju na kraju knjige.
    Iako mi se Auden jako svidjela, najdraži lik mi je Maggie. S jedne strane je ženstvena, ima svoj stil (uvijek u rozom), no iako bi većina zbog toga zaključila da baš zbog toga nije i pametna, ona se toj predrasudi svjesno protivi i dokazuje da je vrlo obrazovana i pametna, baš kao i Auden. Osim toga, ima puno razumijevanja – pomogla je Auden da se uklopi u njihovo drušvo te je s oduševljenjem prihvatila naučiti Auden voziti bicikl.
    Neki djelovi romana mi se ipak nisu činili realističnim, poput tog dijela gdje majka pušta svoje dijete da ide kuda hoće i koliko god hoće, po noći, čak po cijelu noć, i to svaku. Razumijem da to sve proizlazi iz njezinih svađa sa bivšim mužem, no kako je mogla ne primijetiti da dijete više nije u kući?
    Priča ima sretan kraj, naravno, što mi se sviđa. Nije tu samo jedan sretan kraj, naime, sretno završava na barem 5-6 različitih načina, no to radije ne bih otkrivala, zbog novih čitatelja. 🙂 Nadam se da će ih biti, a ja ju svakako preporučujem svima. Onima koji su živjeli “djetinje” djetinjstvo, a pogotovo onima koji nisu, kako bi možda ponovno sjeli na bicikl i pokušali drugom prilikom.

  3. Meni je knjiga na pocetku bila malo dosadna. Kada sam je pocela citati Auden se neprestalmo zalila. Iako joj je mama profesorica. Znam kako joj je jer je moja susjeda bila profesorica iz hrvatskog. kad god bih ja dosla iz skole kuci ili kada nije bilo mame ona bih nekad dosla i stalno govorila o nekom pravopisu blablabla… Auden mi se dojmila, ali mi se svidjela Maggi. Ona je malo ženstvenija i uvik nosi roza. I ja volim roza 🙂 kao ona. Bila je baš puna dobrote zato što je pomogla Auden da se uklopi u drustvo i nauci voziti bicikl. Majka nije mi se baš cinila dobrom zato sto je pustala dite da ide di hoce. Kao da to nije njezina briga. mislim nije lako nakon razvoda, ali HALOOO ona ti je kci. Kako nemos primjetiti da je nema kuci po cijele noci i dane. dobro je sto knjiga sretno zavrsava na vise nacina. dragi citatelji procitajte ovu knjigu i vidite njeno znacenje. 😉

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s