Ursula Poznanski: Bog podzemlja

Žanr:  fantasy triler

Glavni lik: potpuno običan srednjoškolac Nick koji poput većine vršnjaka voli satima igrati dobru računalnu igricu. 

Preporučena dob čitatelja: 14+

Među učenicima jedne londonske srednje škole kruži tajanstveni CD s igrom. Samo ga odabrani mogu dobiti, a među njih je jako teško ući. Kad Nick dođe u posjed misterioznog CD-a nije ni slutio kakav će mu se svijet ukazati. U igri je prikazan svijet naziva Ereb gdje Nick postaje junak koji sudjeluje u nevjerojatnim borbama, zadacima i potragama, te za svaki svoj uspjeh dobiva nevjerojatne nagrade. Ereb je neodoljiv i privlačan, a Nick polako postaje ovisan o igri. U trenu kad igra uzima maha, u školi je sve manje i manje djece, a po povratku svi djeluju prestrašeno. Tko ih je prestrašio? I što Ereb zapravo želi od svojih igrača?

S obzirom da je Vladimira Becić napisala zanimljivu recenziju ovog romana, nema smisla da ovdje mudrujemo – ide link i par citata:  

Pročitavši kratak sadržaj nisam očekivala ništa posebno od ove knjige. Nisam fan igri i smatram ih nevjerojatnim gubljenjem vremena, stoga sam vrlo skeptično krenula čitati.
Međutim, dogodio se neočekivani obrat. Sa svakom stranicom, svijet igara, o kojem nisam nešto previše znala, me počeo sve više zanimati. Počela sam istraživati kakve sve igre postoje, kako nastaju. Otkrila sam da se ne svode sve na klanje i napucavanje i jurcanje za što sjajnijom opremom. Da ima igara u kojima možeš nešto naučiti. I tako je obična knjiga koju sam zbog svojih predrasuda osudila na propast zbog tematike otvorila preda mnom jedan sasvim novi svijet.

(…)

Svi su imali šansu. Ali ne i znanje i iskustvo da je iskoriste za sebe. I to je pokretačka snaga ove knjige. Da, Bog podzemlja jest triler i to jako dobar triler. Napisan je dobro i uvlači te u svoje svjetove, onaj stvarni, onaj u igrici i onaj treći, u kojem se ta dva svijeta isprepliću.

Ključne riječi: računalne igrice, ovisnost, strah, ljubav, hrabrost, napetost, uzbuđenje, samokontrola…

Upozorenje: knjiga izaziva ovisnost gotovo jednako koliko i igrica o kojoj govori!

Provjeri ima li koji slobodan primjerak u Knjižnici i trk po knjigu!

Oglasi

5 misli o “Ursula Poznanski: Bog podzemlja

  1. Roman “Bog podzemlja” je vrlo zanimljiv, misteriozan roman. Cijelo vrijeme dok sam ga čitala sam se pitala i nagađala, baš kao i Nick, tko bi iz škole mogao biti koji igrač u igrici. Također, nisam očekivala ovakav rasplet događaja, iako sam barem slutila da će nečega biti između Nicka i Emily.
    Svidjelo mi se što se to naizgled isprepliću dva svijeta, virtualni, uzbudljivi svijet ratnika te “običan”, stvarni svijet. Moram priznati da je i meni na kraju bilo malo žao što je igrica završila. Naravno, ne zbog zločina i drugih zločinačkih pokušaja, već zbog toga što je Ereb stvorio nova poznanstva i prijateljstva (nažalost, i neprijateljstva). U predzadnjem poglavlju moglo se gotovo osjetiti koliko su svi pucali od energije i znatiželje kako bi saznali tko se krio iza kojeg lika.
    Iako u ovom romanu nikoga nisam prepoznala kao negativnog lika (osim glasnika, no on ionako nije stvarna osoba), najpozitivniji lik mi je bio Viktor. Uvijek otvoren, srdačan, duhovit i gostoljubiv. Svojim znanjem o grčkoj mitologiji uvelike je pomogao u potrazi za ciljem Ereba.
    Knjiga je vrlo osobita te obiluje porukama, i preporučujem ju svima. 🙂

  2. Knjiga je fenomenalna. Jednom kada je počneš čitati jednostavno ne možeš prestati. Želiš saznati odgovore na neka pitanja. Tko je koji lik? Što će se dogoditi ako uđeš u uži krug…… Izvanredna je. Puna je akcije. Dok ju čitaš uđeš u taj jedan nestvaran svijet koji se čini tako stvarnim. Sva ta opisivanja ti omogućuju da vizualiziraš cijeli taj svijet Erba. Fascinantno je kako se glavni lik pokušava u isto vrijeme suprostaviti te prepustiti igrici. Igrica je jako ezoterična jer svi pokušavaju otkriti nešto novo o njoj, no nitko ne želi ništa reći. Svi drže u tajnosti igricu. Također je i liminalna jer te ponekad dovodi u iskušenje. Daje ti zadatke gdje netko može ozbiljno nastradati. Ako ne ispuniš zadatak ispadaš, a ako ga ispuniš netko može ozbiljno nastradati.
    Također nam knjiga pokazuje kako nije dobro igrati takve igrice. Tako tajnovite. No ipak svakoga zanimaju te tajanstvene igrice jer su ljudi previše znatiželjni. U knjizi su igrači postali toliko ovisni da nisu dolazi u školi, lagali su itd. Toliko su željeli postati najbolji da ih više nije bilo briga što rade, čiji život ugrožavaju. Onda kada bi izgubili izbezumili bi se. Ne bi znali što učiniti. Pokušavali bi opet zaigrati igricu, no nisi mogli. Jednostavno više nisu znali živjeti. Bojali su se.
    Uglavnom, knjiga je odlična te mi se jako svidjela. Preporučujem je svima.😍❤️😇

  3. Meni je knjiga bila luda! Jako je zanimljiva igra EREB. Ta igra moze misliti i komunicirat kao ljudi. Nick je lik koji se upustio u igru i postao ovisan kao i svi. Igra je trazila razne zadatke koje su morali obavljati u stvarnosti.
    *spoiler alert*
    Kada je Nick morao otrovat profu on nije i ispao je. Zatim se udruzio s Emily i Viktorom da svate cilj igre. Cilj igre je bio ubiti onog koji je pokusao ukarst igru Adrianovom ocu. On je bio mrtvac u Erebu. Na kraju je sve rijeseno.
    *spoiler over*

    Knjigu san procitala 4,5 puta jer je jako zarazna. Odlicna jeeee. Procitajte je svakako 😍

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s