Ovu knjigu Klub čitatelja tinejdžera Gradske knjižnice Zadar preporučuje svima koji se uz knjigu vole dobro nasmijati:
Bistri četrnaestogodišnjak Arnold Spirit, Junior, odrastao je u rezervatu Spokane Indijanaca. Život u rezervatu sam po sebi nije pretjerano bajan, a da bi stvari bile gore, Junior je redovita meta nasilnih vršnjaka. On je umjetnička duša i obožava crtati, a život će mu se stubokom promijeniti kad se iz svoje škole, na poticaj tamošnjeg srednjoškolskog nastavnika, prebaci u školu izvan rezervata, koju pohađaju isključivo (dobrostojeći) bijelci i u kojoj je jedini Američki Indijanac do tad bio školska maskota.
Iako očekuje kako će mu se život nakon toga pretvoriti u katastrofu, na vlastito će se iznenađenje sprijateljiti sa svima, kako sa štreberima tako i s popularnim učenicima te početi trenirati bejzbol. Kad se, međutim, sa svojim nekadašnjim kolegama susretne na sudu, Junior će se morati pozabaviti pitanjima o tome što tvori nečiju zajednicu, identitet i, naposljetku, narod.
U svom djelomice autobiografskom djelu “Apsolutno istinit dnevnik Indijanca na određeno vrijeme”, svome prvome romanu za mlade čitatelje, Sherman Alexie, američki autor (dobitnik prestižne PEN/Faulkner nagrade za djelo War Stories) i sam baš poput Juniora rođen u rezervatu Spokane Indijanaca u državi Washington, pozabavio se svojim omiljenim temama: rasizmom, siromaštvom i indijanskom tradicijom.
Ima li koji slobodan primjerak knjige provjeri ovdje: Katalog knjižnice.
Sherman Alexie napisao je nedavno članak u The Wall Street Journal-u pod naslovom Zašto su najbolje knjige za djecu napisane krvlju – ovo je njegov zaključak: Čitao sam knjige o čudovištima i čudovišnim stvarima, često napisane čudovišnim jezikom, jer su me one učile kako da se borim sa stvarnim čudovištima u mom životu.
A sad pišem knjige za tinejdžere jer se živo sjećam kako je biti tinejdžer suočen sa svakodnevnim i epskim opasnostima. Ne pišem da bi ih zaštitio. Debelo je prekasno za to. Pišem kako bi im dao oružje – u obliku riječi i ideja – koje će im pomoći da se bore sa svojim čudovištima. Pišem krvlju jer se sjećam kakav je to osjećaj kad krvariš.
S kakvim se onda čudovištima i na koji način u ovom romanu bori njegov glavni junak Arnold Spirit?
knjigaljetaTEENS 
ako trazite knjigu koja je zabavna i zanimljiva,a citate ovo,onda ste na pravom putu!
ova knjiga je prekomicna da ce te nakon prve tri stranice valjati od smijeha!!!! 😀
Hvala na preporuci :)! Ali, koji je smisao tog humora – mislim da li je knjiga čisto zabavna za čitati na plaži ili tu ima još nečeg dubljeg?
Knjigu bih ocjenila ocjenom 3+. Priča o siromašnom dječaku koji odlučuje ostvariti svoje snove,koji odlučuje ne ponavljati pogreške roditelja,koji se bori bez obzira na sve me se vrlo dojmila. Zašto sam je onda ocjenila ocjenom 3+ ? Zato jer smatram da je stil pisanja, izražavanja i opisivanja više prilagođen dječacima nego djevojčicama. Također se ne slažem s glavnim likom u mnogo toga. No moram priznati da je knjiga vrlo zanimljiva.
Knjiga je svakako preporucljiva svima-starima i mladima,super je zabavna i bolje sam upoznala zivot indijanaca u rezervatima
Knjiga je zakon,humoristični prikaz školskih problema.Garantiram smijeh do suza.Obično su neke knjige o indijancima po mome mišljenju dosadne,ali ova knjiga je svojom duhovitošću sve nadmašila.Stripovi,čudovišta……pisac je stvarno unio duha u knjigu.Možda bi se neki mogli vidjeti u ulozi Arnolda…..Uz sve ovo,knjiga je i poučna. 😀
Slazem se s Katom,meni je knjiga super i zabavna ali se u nekim postupcima ne slazem s Arnoldom,previse agresivno nastupa kad ga netko uvrijedi, takoder je i previse depresivan u nekim trenutcima kad ima neke probleme s obitelji,umjesto da ih pokusa smiriti on se zatvori u sobu i cita stripove. I njegov odnos s najboljim prijateljem mi je jako cudan,vise se svadaju i tuku nego sto mogu normalno razgovarati kao prijatelji koji mogu sve podijeliti.
Drago mi je što si se složila s mojim mišljenjem.I meni je zasmetalo sve ono što si navela.No ipak ne osuđujem Arnolda zbog toga. Bio je agresivan jer su ga tako učili. Njegova okolina je bila agresivna.Njegov najbolji prijatelj je bio agresivan,a sva ta agresija djece proizlazila je iz agresije roditelja.A agresija roditelja je proizlazila iz nesretnog života,neostvarenih snova ,tuge,depresije i alkohola.No Arnold Spirit nije bio agresivan na taj na taj način.Arnoldova agresija nije proizlazila iz agresije roditelja, jer se roditelji nisu prema njemu ponašali agresivno. On je bio agresivan jednostavno zbog ozračja svoje okoline u rezervatu, tj. citiram od bubamaranele— on je agresivno nastupao kad bi ga netko uvrijedio zbog pravila koje je morao naučiti u rezervatu.
Citat iz knjige, 60. i 61. stranica
NESLUŽBENA I NEPISANA
( ali dobit ćete dvaput više pravila ako ih se ne budete pridržavali)
PRAVILA ŠAKETANJA INDIJANACA SPOKAN
1. AKO VAS TKO UVRIJEDI MORATE SE POTUĆI S NJIM
2. AKO MISLITE DA VAS TKO KANI UVRIJEDITI ,MORATE SE POTUĆI S NJIM
3. AKO POMISLITE DA NETKO RAZMIŠLJA O TOME DA VAS UVRIJEDI,MORATE SE POTUĆI S NJIM
4. AKO TKO UVRIJEDI BILO KOGA IZ VAŠE OBITELJI ILI PRIJATELJA,ILI AKO MISLITE DA VAM KANI UVRIJEDITI NEKOG IZ OBITELJI ILI PRIJATELJA,ILI AKO MISLITE DA RAZMIŠLJA O TOME DA UVRIJEDI NEKOG IZ OBITELJI ILI PRIJATELJA,MORATE SE POTUĆI S NJIM
5. NIKAD SE NE SMIJETE POTUĆI S CURAMA,OSIM AKO NEKA NE UVRIJEDI VAS,VAŠU OBITELJ ILI PRIJATELJA, TAD SE MORATE POTUĆI S NJOM
6. AKO TKO PRETUČE VAŠEG OCA ILI MAJKU , MORATE SE POTUĆI SA SINOM I / ILI KĆERI OSOBE KOJA VAM JE PRETUKLA OCA ILI MAJKU
7. AKO VAŠI MAJKA ILI OTAC NEKOGA PRETUKU TAD ĆE SE SIN I/ILI KĆER TE OSOBE POTUĆI S NAMA
8. UVIJEK SE MORATE POTUĆI SA SINOVIMA I/ILI KĆERIMA BILO KOJEG INDIJANCA KOJI RADI U UREDU ZA INDIJANSKA PITANJA
9. UVIJEK SE MORATE POTUĆI SA SINOVIMA I/ILI KĆERIMA SVIH BIJELACA KOJI ŽIVE BILO GDJE U REZERVATU
10. AKO SE POTUČETE S NEKIM ZA KOGA STE SIGURNI DA ĆE VAS ISTUĆI,TAD MORATE UDARITI PRVI JER JE TO JEDINI UDARAC KOJI ĆE TE USPJETI ZADATI
11. U BILO KOJOJ TUČNJAVI IZGUBIO JE ONAJ KOJI PRVI ZAPLAČE
Kraj citata
što se tiče njegove depresivnosti relkla bih da je imao razloga za to.U vrlo kratkom vremenskom razdoblju umrli su njegova baka,očev najbolji prijatelj koji mu je bio poput strica,te njegova sestra.No svejedno se slažem s bubamaranelom.Bio je previše deprimiran. Citiram —-Znamo samo gubiti i biti izgubljeni. Ali to nije sve. Mislim, Medeju je svijet toliko slomio i osjetila se tako izdanom da je pobila vlastitu djecu.Mislila je da je svijet toliko otužan. A poslije Eugeneova sprovoda složio sam se s njom.Što se tiče odnosa s njegovim najboljim prijateljem , odnos im je čudan, zato jer je Rowdy nasilnik te bi on mogao u ljutnji udariti Arnolda.To se i dogodilo kada je Arnold odlučio krenuti u Reardan. No No prije toga oni su bili dobri prijatelji, govorili su si međusobno nadanja,strahove,tajne… Rowdy je nasilnik i postoji mala šansa da se promjeni no Arnold ga je prihvatio onakvog kakav je.
Slažem se s Katom. Eto,u ovoj knjizi ima neceg dubljeg osim zabave.Ovo štivo moze biti knjiga za plažu ako neprotumačimo dobro Arnoldove i Rowdyjeve postupke,jer nekima to može biti samo nešto izmišljeno i nestvarno pa im je to samo zabava… ali to je moglo biti stvarno i dogoditi se baš tim ljudima… nadam se nema takvih ljudi! :O 😀
Nazalost takvih ljudi jos ima…ova knjiga prikazuje bas tu surovost ljudi koji zive u rezervatima,ona su ljuti na cijeli svijet pa to prede na njihovu dijecu koja su vec i dovoljna agresivna jer ih je okolina ucinila takvim-ali i nekim dijelom i imaju pravo biti ljuti na sve oko sebe jer ih mnogi ljudi omalovazavaju zbog toga sto jesu-indijanci,ljudi jednostavno nisu navikli gledati ljude iz plemena da se setaju medu narodom i onda ih strpaju u rezervate,sto njih cini ljutima te se iskaljuju na svima koji nisu iz njihova plemena. 😦
Istina,nazalost bilo je takvih ljudi,ima ih i bit ce ih.Indijanci imaju pravo biti ljuti,ali su svejedno mogli to riješiti razgovorom. Mozda bi uspjeli, a mozda ne.Indijanci imaju razlog za takvo ponasanje,no mozda postoji drugi nacin izrazavanja ljutnje osim tuče…
Kroz povijest ovaj je svijet obilježen rasizmom. Ljudi su se smatrali više ili manje vrijedni zbog,boje kože,vjere ili običaja.Danas rasizam ne nalazimo u tolikim razmjerima kao prije,no ipak nalazimo tragove rasizma svugdje po svijetu. Mnogi ljudi još se uvijek smatraju bolji od drugih iz apsurdnih razloga. Ova knjiga je kritika rasizma i kritika rasističkih ljudi.Ovdje je prikazan rasistički pogled prema indijancima koji žive u rezervatu, smatram da nije dobro što oni odrastaju odvojeni od svijeta. Pisac je kritizirao rasizam kroz pogled dječaka koji se smatrao manje vrijednim zbog svoje narodnosti, no ipak je smogao snage da se odupre predrasudama i počne osvarivati svoje snove. On se odupro predrasudama i nastavio što mnogi nisu uspjeli. I to je ono sjajno u ovoj knjizi što nas uči da ne smijemo biti rasizmi i da bez obzira na sve moramo ostvariti svoje snove.
A oni koji to nisu uspjeli toliko su tužni da si ne mogu pomoći, toliko tužni da ih to izjeda iznutra,toliko tužni da svoju tugu utapaju u alkoholu. A nakon toga ljuti su na sebe, ljuti su na cijeli svijet jer su mogli…..A kad su ljuti na sebe ljuti su na cijeli svijet pa se iskaljuju na nedužnima i onima koji to ne zaslužuju , prenose svoj jad na druge tako da i oni prestanu vjerovati u sebe i oni postanu to što su bili njegovi roditelji ili prijatelji.Ali umjesto utapanja sebe u alkoholu i sve većeg propadanja trebaju spasiti ono što imaju i svoju djecu naučiti da ne odustaju poput njih. Ali najčešće ljudi su toliko depresivni da ne mogu vidjeti što još mogu spasiti.
A upravo najljepše u ovoj knjizi da je Arnold unatoč lošem utjecaju okoline i sve te agresije oko njega odlučio mijenjati monotoniju oko njega i odlučio ostvariti ono što njegovi roditelji nisu mogli.
Draga Kate,
rado čitam sve komentare, pa primjećujem da su tvoji malo “pre-odrasli”. Budući da ih pišeš uglavnom poslijepodne, imam dojam da ti netko pomaže u sastavljanju.
Tvoji me komentari podjećaju na sastave koje učenicima sastavljaju roditelji….?
Bilo bi zaista tužno kada teensi koji su pročitali puno odličnih knjiga ne bi bili u stanju zrelo promišljati i zrele komentare o pročitanom sastavljati 🙂 … A mi se ovdje ionako družimo zbog zabave i ljubavi prema knjigama i rasprava o sadržaju knjige je ono na što se trebamo usredotočiti 🙂 …
Draga gospođo meni je zaista žao zbog ovog nesporazuma,ali moram vam reći da ste me vi lažno optužili. Jer ja smatram da bi bilo vrlo nepravedno od mene ili bilo koga od ove djece da mu pomažu roditelji. Ja ne znam kome ovdje pomažu roditelji i ne želim u to ulaziti ali ja vam jamčim iskreno vam jamčim svojom rječju da ja ne bih NIKAD ama baš NIKAD ne bih prihvatila pomoć ikoga u ovom forumu.I meni je zaista žao što ste vi uopće posumnjali u mene i ovo govorim vama i svima koji su to pomislili čitajući moje komentare. No moji komentari od početka do kraja su pisani mojom rukom, iako mi je pomoć bila ponuđena ja sam je glatko odbila, jer ja sam pravedna osoba i ono što je pisano pod mojim imenom napisano je samo i isključivo od mene i želim da to bude svima jasno.
Ova mi se knjiga jako svidjela – dala bih joj čistu peticu! : ) – Em je strašno zabavna, – em je jako poučna i ohrabrujuća za sve koji se na neki način osjećaju nesigurni. Glavni lik Arnold Junior je pod strašnim pritiskom i, nakon što se seli u drugu školu na Reardan, kao da živi čas u jednom čas u drugom svijetu. Kao što i prikazuje jedna (od mnogih) karikatura, s jedne njegove strane se nalazi siromašan rezervat te ujedno- njegov dom; a s druge sasvim nepoznat svijet, no također- nada. Budući da je vrlo ambiciozan, seli se u novu školu, gdje se (na njegovo čuđenje) sprijateljuje sa gotovo svima te ima (polu) curu. No, kao što je i očekivao, svi Indijanci (izuzevši njegovu obitelj), zamrze ga zbog tog prelaska u drugu školu koju pohađaju bijelci, što im smeta. Najviše mi se kod glavnog lika sviđa što je ustrajan i što, bez obzira na sve prepreke,- poput gubitka prijatelja, prvotnim neslaganjima u novoj školi, smrti njegove bake, najboljeg prijatelja njegova oca (koji je i njemu bio prijatelj), te ranoj smrti njegove sestre (koje su se sve dogodile u kratkom vremenu) -on ide dalje te pronalazi pozitivne stvari u svom životu i shvaća da je, zapravo, on dio mnogih plemena (“plemenu tinejđera, plemenu karikaturista, plemenu dječaka iz maloga mjesta, plemenu siromaštva, plemenu dječaka kojima jako nedostaje najbolji prijatelj…”).