Ann Brashares: Sestre po trapericama

Žanr: realističan roman o prijateljstvu

Glavni likovi: četiri nerazdvojne prijateljice

sestre_po_trapericama sestre_drugo_ljeto sestre_trece_ljeto

Malo o radnji prvog dijela: Lena, Bridget, Tibby i Carmen imaju 15 godina i najbolje su prijateljice od rođenja. Pred njima je prvo ljeto koje će provesti odvojene. No, prije nego se razdvoje polažu prisegu i postaju sestre po trapericama.

Naime, u trgovini rabljenom odjećom djevojke su pronašle jedne iznošene i izblijedjele traperice koje baš svakoj od njih savršeno pristaju iako su potpuno različite tjelesne građe. I ne samo da im savršeno stoje, nego se u njima osjećaju posebno samouvjereno pa su se dogovorile da će tijekom ljeta međusobno razmjenjivati te neobične traperice… Djevojke to još ne znaju, ali bit će im itekako potrebno samopouzdanje tijekom ljeta koje će ih testirati, svaku na drugačiji način: Lena odlazi u Grčku provesti praznike kod djeda i bake; Bridget će ljeto provesti u Californiji, trenirajući nogomet; Carmen čekaju praznici s ocem koji za nju ima mnogo iznenađenja; a Tibby će za minimalnu plaću raditi kao trgovkinja…

Kroz kakve to životne drame djevojke prolaze i kako uspijevaju sačuvati svoje prijateljstvo iz djetinjstva u tim turbulentnim tinejdžerskim godinama… Odgovore potražite u knjigama, a knjige u katalogu: Gradske knjižnice Zadar. 🙂

Realistične priče o prijateljstvu čija se radnja odvija tijekom ljeta već smo predstavljali na blogu pa bacite pogled na primjer na ove knjige:

Jeanne Birdsall: Obitelj Penderwick

Kevin Henkes: Olivin ocean

 

 

10 misli o “Ann Brashares: Sestre po trapericama

  1. Knjiga Seste po trapericama mi sviđa jer je autorica knjige s običnim hlačama povezala 4 prijateljice. Te hlače donose likovima sreću i hlače ih iako su udaljene nekoliko stotina kilometara povezuju.
    Najviše mi se sviđa lik Bridget jer voli igrati nogomet i svoja je osoba, ne glumi ispred nikoga nego samo uživa biti ono što je.

  2. Knjiga mi se jako svidjela, toliko da mi je ona sada najdraža knjiga. Sviđa mi se što čarobne hlače nisu neke skupocjene hlače koje svi žele imati, nego obične stare hlače koje na prvi pogled ne izgledaju ništa posebno, ali to definitivno nije tako…Sve četiri cure mi se jednako sviđaju. Drago mi je što se spisateljica posvetila svakoj curi jednako i detaljno opisala njihove osjećaje. Sviđa mi se što su cure uspjele sačuvati njihovo prijateljstvo pomoću hlača i pisama iako su bile kilometrima i kilometrima udaljene. Jako sam se rastužila što je Bailey umrla i bilo bi mi draže da nije bilo tako i da se izlječila. Ova je knjiga još jednom dokazala da se pravo prijateljstvo ne može rastaviti!

  3. ,,Sestre po trapericama” je nadasve osvježavajuća ljetna knjiga, pravo osvježenje nakon teških i dosadnih lektira. Knjiga uz koju se bez problema može potpuno ,,zaroniti” i zaboraviti na sve što vas okružuje, a to bi svakako trebalo biti obilježje svake knjige. Autorica se bavi tipičnim problemima teenagera; ljubav, obitelj, promjene, rastanci…
    Tibby je pomalo buntovna djevojka koja bi to zasigurno postala u potpunosti, da nema njezinih brižnih prijateljica koje brinu da ne zapadne na ,,krivi” put. Na prvi joj pogled nije do mnogo toga stalo, ali to je samo njezina loša maska iza koje se skriva osjećajna i osjetljiva djevojka. Njezin odnos s Bailey je pomalo neobičan. Upoznale su se na vrlo čudan način, ali su izgradile čvrsto prijateljstvo, koje se nažalost, grubo i naglo prekinulo Baileynom smrću. 😦
    Carmen je na neki način upravo suprotna Tibby. Dok je Tibby naizgled jako buntovna, a iznutra vrlo osjećajna i pažljiva, Carmen je suosjećajna i puna razumjevanja samo izvana, a kad se naljuti pretvara se u pravu buntovnicu. To se najbolje vidi na primjeru odnosa nje i njezina oca. Iako, tko je može kriviti za njezino ponašanje u takvim okolnostima? Doći u posjet ocu, ali ga zateći sa posve novom obitelji je prilično nezavidna situacija. :/ Ja sam, priznajem, posve podržavala njezine postupke, mada nikada ne bih skupila hrabrosti to napraviti.
    Lena, ,,grčka ljepotica”, je sramežljiva, tiha i nježna djevojka. Njezin odnos s Kostosom tokom sve 3 knjige je prekrasan. Unatoč svim neugodnostima koje je s njim doživjela ( u 1. knjizi ju je vidio golu, u 2. napola golu u svom iznenadnom posjetu, a u 3. je bio zaručen), ona ga voli. Meni osobno, ona je bila najdosadniji lik u knjizi, ali ne kažem da je ijedna od djevojaka bila dosadna. Daleko me se više dojmila njezina mlađa sestra Effie, vrckasta, vesela, nestašna i nepromišljena djevojka. Njezini postupci i riječi su me neprestano oduševljavali jer odišu iskrenošću i dobronamjernošću. 🙂
    Bridget je možda ipak najtvrdoglavija od četiri prijateljice, kad nešto odluči, nema natrag da bi preispitala svoju odliku, samo ravno naprijed ne gledajuću kamo zapravo ide. Isto se ponavlja u sve tri knjige, afera s Ericom u nogometnom kampu (čiji me je kraj nevjerojatno iznenadio, čaki i šokirao 😮 ), ljutiti odlazak baki… Razočaralo me i rastužilo stanje u kojem se našla nakon nogometnog kampa 😦 , pogotovo saznanje da je obojila svoju legendarnu plavu kosu. S Bridget je ova serija knjiga dobila dozu nepredvidivosti i faktor iznenađenja 😀 Definitivno najzanimljiviji lik u knjizi 😉
    Pomalo je čudno što su četiri djevojke sačuvale svoje prijateljstvo s obzirom na to kako su različite. Odgovor na to pitanje daje Carmen u prologu u prvoj knjizi. Meni najdražoj rečenici napisanoj u te tri knjige; ,,Znate u čemu je tajna? Dobre smo si. Volimo se. Znate li koliko je to rijetko?” 🙂

  4. Sviđa mi se knjiga (a i film) “Sestre po trapericama” jer govori o zajedništvu i prijateljstvu kakvo je danas teško naći. Četiri potpuno različite djevojke povezale su se i ostale u kontaktu unatoč tome što su bile na potpuno drugim krajevima svijeta. Oduvijek mi je to prijateljstvo bilo uzor, i nadam se da će svatko od nas iskusiti potpuno zajedništvo, kakvo imaju cure u knjizi, jer je to stvarno predivan osjećaj. Pročitajte knjigu, jer je opuštajuća i vesela, dok nas u isto vrijeme poučava o pravim vrijednostima i snazi prijateljstva.

    • Imaš pravo prijateljstvo vrijedi doživjeti to je najbolji osjećaj na svijetu.Prijatelj je uz tebe kada si tužan da te nasmije kada si sretan smije se s tobom.Pravi prijatelj je uz tebe u bilo koje doba dana i noći.Prijateljstvo je vrijedno i nemojte to nikada zaboraviti.<3

      • Drago mi je što se slažeš sa mnom. 🙂 Prijatelji su tu da nam pomognu na našem životnom putu i da ga oplemene svojom prisutnošću. Nadam se da ćemo se i mi blogeri sprijateljiti i ostati u kontaktu ❤

  5. Ovu knjigu kao da su pisale dvije osobe. Jedna je napisala dio o Carmen i Tibby, a druga o Leni i Bridget. Prva mi se osoba sviđa, ali druga ne. Ta su dva dijela toliko različita da ih ne možeš ocijeniti kao cjelinu.
    Dio o Carmen pokazuje koliko nam je potrebno razumijevanje ljudi oko sebe 🙂 i to da nas neko posluša, da se nekome možemo izjadati. Koliko nas zapravo boli osjećaj nevidljivosti. I koliko djeci teško padne roditeljska rastava.
    Dio o Tibby pokazuje koliko o ljudima možemo površno misliti samo na osnovu njihovog izgleda, te da mala djeca ne moraju biti derišta koja misle samo o slatkišima. (Zato mi se jako svidjela poruka ovog dijela.) Premda me, moram priznati, začudilo što Tibby prvo nije htjela otići k Bailey u bolnicu.
    Dio o Leni. Eh, pa jednostavno je problem što se ne mogu staviti u njezinu ulogu. Ja ne bih napravila što je ona ma da je 100 °C i da mi to “preporuči” tisuću traperica, a ja i nisam baš sramežljiva. I npr. nekako mi se činila malo glupasta ona kao njezina “posljednja misao prije nego što su misli zamijenili osjećaj :Nisam mislila da je u raju tako vruće.” Osim toga i ona i njezina sestra (kao i Bridget zapravo) su promijenile “stotine” dečkiju. Što mi je totalno glupo. Osobito što Lenina sestra ima dečka i onda ode na praznike i tamo nađe novog ??? Jednostavno mi se ne sviđa taj način razmišljanja. Da je bolje imati što više dečkiju !? Osim toga moja starija sestra je otprilike dobi kao one, a ja bi je se sramila da je promijenila iti jednog dečka. Mislim da se u knjigama sve to zaljubljivanje uvijek stavlja prerano (mislim na godine likova ). A osim toga ja općenito mislim da se može zaljubiti samo jedanput u životu, a sve ostalo nije prava ljubav.
    Dio o Bridget. Pa, mislim da bi ovdje mogla ponoviti puno stvari koje sam rekla za dio o Leni. Dodajmo još to da me Erik na kraju totalno razočarao svojom odlukom. Ja bi, kad bi to napravila (a nikad to ne bi napravila), ostala s Bridget makar ostala bez posla, a ne “kad prođu godine ako ti se još uvijek budem sviđao”. Ma daj molim te !? Pa, kakva je to ljubav ? Općenito mi se lik Erika čini kao slabić. Ali ne želim žaliti Bridget jer si je sama kriva.
    Također su me dosta zbunile poslovice na početku svakog poglavlja. Neke su mi dobre kao npr. :
    Tvoja djela govore tako glasno da ne mogu čuti tvoje riječi.

    A neke su mi totalno bezveze kao npr. :
    Ne postoji zabava za cijelu obitelj.
    ili
    Ako vam sudbina ponudi limun recite, hvala što još nudite. !?

    Mislim da vam ne moram reći da nisam pročitala drugo i treće ljeto. Nažalost zbog ona dva djela ne mogu reći da mi je drago da sam pročitala knjigu i da je preporučujem drugima, ali možda mogu preporučiti da pročita dio o Tibby i Carmen, a ostalo da zanemare.

    • Hmmmm, @Gordana, mislim da si preozbiljno shvatila ulogu ljubavi u ovoj priči. Znam da je lijepo zamišljati da će prva ljubav na koju ćemo naići biti ona prava, ali to jednostavno nije tako. Ne kaže se uzalud: ,,Moraš poljubiti više žabaca da bi pronašla svog princa”. Ne kažem da bi trebalo biti sa svakim koji ti se nađe na putu, ali tko ne traži, neće naći. 🙂 Dio komentara o Leni koji si napisala mi je posebno neobičan, citiram: ,,Ja ne bih napravila što je ona ma da je 100 °C i da mi to “preporuči” tisuću traperica, a ja i nisam baš sramežljiva”, pretpostavljam da si mislila na to da se skinula gola i okupala u jezeru. Svi smo različiti, a to je kupanje autorici bilo ključno za nastavak radnje koju je zamislila. 🙂 Zatim tvoja rečenica (ponovno citiram) : ,,Osim toga i ona i njezina sestra (kao i Bridget zapravo) su promijenile “stotine” dečkiju. Što mi je totalno glupo. Osobito što Lenina sestra ima dečka i onda ode na praznike i tamo nađe novog ??? Jednostavno mi se ne sviđa taj način razmišljanja. Da je bolje imati što više dečkiju !?” Po čemu si zaključila da su promjenila ,,stotine” dečkiju? 😕 U knjizi se spominje da Lena nije imala previše dečkiju, ali da je njezina sestra izlazila s više njih. Ne spominju se ni približno ,,stotine” dečkiju (da, znam da je to preneseno značenje za previše dečkiju za njihovu dob). Poanta knjige nikako nije imati što više dečkiju, mislim da si propustila poruku cijele ove priče s dečkima: poanta je uživati u ljetnim ljubavima (kao Lena), ali se ipak ne bezglavo upuštati u ljubavne avanture (kao Bridget). ❤ Ponovno te citiram: ,,Osim toga moja starija sestra je otprilike dobi kao one, a ja bi je se sramila da je promijenila iti jednog dečka." Zar zbilja? Sramila bi se svoje sestre da je imala više od jednog dečka u tinejdžerskim godimama? 😯 Iako se slažem s tobom da u knjigama se sve ljubavne avanture počinju znatno ranije nego u stvarnim životima, mislim da ipak nije previše neobično ako je djevojka sa 16 godina imala dečka, pa čak i dva. Opet citiram: ,, A osim toga ja općenito mislim da se može zaljubiti samo jedanput u životu, a sve ostalo nije prava ljubav" Hmmmm, mislim da si opet propustila poantu. :/ Već sam napomenula da ne možemo očekivati da ćemo se zaljubiti samo jednom i da ć upravo ta osoba biti naša prava ljubav. :/ To ne ide tako. :/
      Zatim, dio o Bridget. Ponovno mnogo nesuglasica. :/ Citiram: ,,Ja bi, kad bi to napravila (a nikad to ne bi napravila), ostala s Bridget makar ostala bez posla, a ne “kad prođu godine ako ti se još uvijek budem sviđao”. Ma daj molim te !? Pa, kakva je to ljubav ?" Imam samo jedn odgovor: To nije ljubav. Već sam mnogo puta rekla da u našim godinama ne nailazimo prave ljubavi, samo doživljavamo zaljubljenosti, što je sasvim normalno, po mom mišljenju. 🙂 Dakle, Eric i Bridget su spavali, zašto bi ti htjela da je on postao s Bridget? Nije mi jasno, pa nije ostala trudna, požalila je zbog onog što je napravila, a razlika u godinama je velika. :/
      Što se tiče poruka na početku svakog poglavlja, slažem se d su neki bolje od drugih, a da je neke malo teže shvatiti, poput ove s limunima. 🙂 U engleskom jeziku postoji jedan sličan izraz: ,,If life gives you lemons, make a lemonade" 🙂 Limuni simboliziraju probleme i prepreke u životu, a izreka nam govori da iz svake nezavidne situacije moramo izvući najbolje što možemo. 🙂 Poruka na koju smo naišli u ovoj knjizi je prilično slična :,, Ako vam sudbina ponudi limune, recite: ,,Hvala, što još nudite?" " , govori nam da prihvatimo izazove koje nam život nudi dostojanstveno i isto se tako s njima nosimo. 🙂 Smatram da je jedna od najsimpatičnijih i najljepših misli koje sam čula. 🙂 :3

      • Pa, @Princess ja mislim da si ti ulogu ljubavi u životu shvatila malo preolako. Dopusti da ja sad tebe malo citiram:
        “Znam da je lijepo zamišljati da će prva ljubav na koju ćemo naići biti ona prava, ali to jednostavno nije tako.” – E, pa mislim da mi ne bismo trebali nailaziti na ljubav!? Upravo suprotno, mislim da mi sami odabiremo u koga ćemo se zaljubiti. I to samo u onoga koji nam se svidi. I zato mi se nimalo ne sviđa ta izreka: ” Moraš poljubiti više žabaca da bi pronašla svog princa”. Pa nije ljubav lutrija!? “Možda uspije a ako ne pokušati ćemo ponovno!” To nema smisla! Ja mislim da se sami moramo odlučiti, razmisliti bismo li uz tu osobu bili spremni provesti cijeli život, a i za nju dati život. Ako ne onda to može biti: požuda, korist, zezancija ali ljubav nikako. Ako da onda super, to je ljubav (što ne znači da bi se odmah trebali ljubakati). Tu nema nikakvih žabaca koji se možda pretvore u princa! Ja bi radije živjela sama cijelog života nego “ljubila žapce dok ne nađem pravog”. :/
        Citiram sebe, pa tebe: ,,Ja ne bih napravila što je ona ma da je 100 °C i da mi to “preporuči” tisuću traperica, a ja i nisam baš sramežljiva”. Tvoj odgovor: “Pretpostavljam da si mislila na to da se skinula gola i okupala u jezeru. Svi smo različiti , a to je kupanje autorici bilo ključno za nastavak radnje koju je zamislila.” (kraj citata) – Pa samo sam rekla da se ne mogu nikako poistovjetiti s njom i da me to začudilo jer mi je bilo nerealno da to napravi neko toliko sramežljiv.
        “Po čemu si zaključila da su promijenila ,,stotine” dečkiju?” – Po tome što ih Bridget može čak i svrstati u grupe (one s kojima se samo ljubila i one s kojima je otišla malo dalje), a kako si i sama rekla to je preneseno značenje za previše dečkiju za njihovu dob, a meni se čini da su one imale bar 7-10 dečkiju što je (po mom mišljenju) zaista previše za njihovu dob.
        Što se tiče poante s dečkima: Stvar i je u tome da je “lijepo uživati u ljetnim ljubavima“ što ja smatram pogrešnim. Osim toga ako odeš svako ljeto na drugo mjestu i svaki put se zaljubiš to će nakon nekog vremena i dovesti do “stotine“ dečkiju. A oprosti ja baš nisam osjetila da je spisateljica nešto strogo osudila Bridgetinu (kako ti to kažeš) ljubavnu avanturu.
        Citiram: “ Zar zbilja? Sramila bi se svoje sestre da je imala više od jednog dečka u tinejdžerskim godinama? – Da bi, bila bi posramljena, tužna i razočarana jer vjerujem da mi je sestra odgovorna osoba od koje mogu primiti savjet, a onako bi izgubila vjeru u nju, osjećala bi se prevareno i da, više ne bi voljela da neko kaže : „To ti je njezina sestra!“
        Citiram te ponovno: „ Već sam napomenula da ne možemo očekivati da ćemo se zaljubiti samo jednom i da će upravo ta osoba biti naša prava ljubav. To ne ide tako. – Nekako mi se čini da misliš kako je ljubav nešto što nam se samo dogodi, kao da mi ne sudjelujemo u toj odluci. Jer je, barem ja mislim, malo ljudi koji vole nekoga i u isto vrijeme misle da on najvjerojatnije nije njihova prava ljubav. Ne, svi vjeruju da je on baš taj (ako ne onda ja više stvarno ne znam koja bi trebala biti poanta ljubavi), a stvar i je u tome da to iz nečeg moraju zaključiti. Dakle imamo razliku samo u onima koji to brzopleto zaključe i onima koji godinama budu samo prijatelji razmatrajući jeli onaj drugi stvarno za njih.
        Za ove druge „ljetne ljubavi“ su sasvim ne moguće i vrlo su daleko od njihovog načina razmišljanja.
        Citiram sebe, pa tebe: ,,Ja bi, kad bi to napravila (a nikad to ne bi napravila), ostala s Bridget makar ostala bez posla, a ne “kad prođu godine ako ti se još uvijek budem sviđao”. Ma daj molim te !? Pa, kakva je to ljubav ?” Imam samo jedan odgovor: To nije ljubav. Već sam mnogo puta rekla da u našim godinama ne nailazimo na prave ljubavi, samo doživljavamo zaljubljenosti, što je sasvim normalno, po mom mišljenju. – E, pa po mom mišljenju nije. Jer ako u našim godinama ne nalazimo na prave ljubavi zašto se onda uopće zaljubljujemo, zašto ne budemo pametni i pričekamo dok narastemo?
        Ponovno citiram: „Nije mi jasno, pa nije ostala trudna, požalila je zbog onog što je napravila, a razlika u godinama je velika.“ – Što problem je samo ako se ostane trudan, a to što više nije djevica nema veze. Osim toga 4 godine nije neka razlika u godinama, pa moji su roditelji 5 godina razlike i super se slažu. :I)
        A što se tiče one izreke o limunima ja sam je protumačila upravo suprotno, da se ne želiš boriti sa limunima (svojim problemima) , pa tražiš nešto drugo. Zato mi je ta izreka i je bezvezna. :/

        Nadam se da si me razumjela ! 😉

    • @Gordana, nadam se da mi nećeš zamjeriti što ti sad odgovaram, ali jednostavno ne mogu izdržati a da ne izjasnim svoje mišljenje. Očito je da se ja i ti nikako ne slažemo te da imamo različite svjetonazore. Ali to je sasvim u redu. Čini se da si ti malo konzervativnija (nemoj to shvatiti kao nešto negativno), a ja malo otvorenija prema novom i ,,modernom”. Ali, kao što rekoh, sasvim je prirodno da ne funkcioniraju svi mozgovi jednako. Ja recimo mislim da je u redu zaljubiti se čak i ako znaš da se s tom osobom nećeš vjenčati, prepustiti se osjećaju ponekad. NARAVNO da time ne mislim da bi trebala to sa svakim petim kojeg vidim, ali znaš, dvije, tri, četri osobe su sasvim ok. 🙂 ❤ Znam da se tebi ne sviđaju, ali mni su limuni baš simpatični, hahaha. 🙂 Htjela bih još jednom komentirati ono što si rekla da bi se sramila svoje sestre ako bi imala više dečkiju. Ja se NIKADA ne bih posramila svoje sestre (sestara), osim ako izvali neku ogromnu glupost u društvu kojem je jako važno da ostavim dobar dojam (ali to je ono malo, trenutno sramoćenje). Milsim da bi moja obitelj trebala znati da ima moju podršku. Što se tiča razlike u godinama, nije velika razlika, ako osoba ima 30, a druga 35 godina, ali ako osoba ima 15, a druga 18 ili 19, zaista jest.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s