John Connolly: Knjiga izgubljenih stvari

Žanr: fantasy

OPREZ: ako tražiš nešto slično Sumrak sagi, Igrama gladi ili Harryju Potteru nećeš to pronaći u ovoj knjizi. Puno je bliže Alici u zemlji čudesaČarobnjaku iz Oza ili Narnijskim kronikama. Dakle, Knjiga izgubljenih stvari je vrlo napet bajkoviti roman. 🙂

knjiga_izgubljenih_stvariNa početku romana, čitatelj upoznaje dvanaestogodišnjeg Davida kojem je nedavno umrla majka. Davidov otac se ubrzo ponovno ženi, obitelj se seli u novi dom, a David dobiva maćehu i brata. Istovremeno, nacisti započinju bombardiranje Londona tijekom Drugog svjetskog rata. Sve je to previše za Davida koji počinje pokazivati simptome mentalnog poremećaja pa ga otac vodi psihijatru. David je ljut i sam, a jedino su mu društvo davno poslagane knjige na prašnjavim policama koje s vremenom počinju šaputati u tami. U trenutku kad njemački zrakoplov pada s neba u Davidovo dvorište, dječak ​​iznenada biva prenesen u neki čaroban svijet. Ubojiti vukovi pokušavaju preuzeti kontrolu nad kraljevstvom u kojem trenutni vladar gubi kontrolu. Tu su i trolovi, zmajevi i brojna druga bića iz bajki. Svijet je to u kojem caruje teror, a ništa ga čini se ne može zaustaviti…

Je li David novi kralj koji jedini može zaustaviti zlo? Hoće li on uspjeti pronaći put natrag u stvarnost ili će ostati zarobljen u svojoj glavi zauvijek i provesti život u ludnici? Kakve su tajne skrivene u kraljevoj tajanstvenoj knjizi?

Put vodi preko kataloga Knjižnice do odgovora u knjizi na polici. 😉

 

 

16 misli o “John Connolly: Knjiga izgubljenih stvari

  1. Ova knjiga mi se UOPĆE NE SVIĐA. Knjiga je puna strašnih priča i zločestih ljudi. Pravi horor! Nisam je mogla ni pročitati do kraja. Mislim, volite li odrasle koji djeci pričaju strašne priče zato da bi bila opreznija, ne bi odlazila sama od kuće itd. ,e pa ja ne. Ponavljam : NE PREPORUČUJEM NIKOME !!!!!!!!!!!
    P.S. Radije pročitajte Povratak vitezova (sa mlađeg bloga ,ali je presmiješna).

    • Hmmmm…. Ne znam je li ti to bio cilj, ali mene si gotovo uspjela odvratiti od ideje da ju pročitam s obzirom na to da sam po prirodi strašljiva :/

      • Žao mi je, ali moram ti reći da se gadno varaš.
        Priznajem da sam inače ljubitelj malo jezivijih stvari, ali ne i horora! Mislim na knjige Neila Gaimana (svi znaju za Koralinu) i slične stvari, ali poanta ove knjige nije uopće u tome da bude srašna i preplaši malu djecu. Ja bi prije rekla da ova knjiga ima izrazito psihoanalitički pristup. Zadire u ljudsku psihu, govori o ljudima i svemu čemu su sposobni, o njihovoj lakomislenosti i naročito povodljivosti i ljubomori. Naravno, pisac je to ispričao prenesenim značenjem, i uz mnogo jezivih motiva, ali meni to nije knjigu učinilo odbojnijom. Upravo suprotno, što više sam čitala posajala sam vezanija uz knjigu, njene likove i priču, te si pokušavala pojasniti postupke likova i neke stvari koje mi u početku nisu imale smisla. Hoću reći da je ova knjiga mnogo više od priče inspirirane bajkama i jezivim motivima. Svakako ti savjetujem da ju pročitaš, a Gordanu da ju pročita do kraja, jer *SPOILER ALERT* ima zaista predivan i sretan završetak, kojem se, moram priznati, nisam nadala.

    • Haha, upravo to sam i ja pomislila kad sam ju počela čitati! Mislim, cvijeće koje niče iz lokvica krvi pogubljene djece koja su zalutala u šumi, nije nešto što je imalo slično Kronikama iz Narnije, ali ako pročitaš knjigu do kraja i shvatiš poruku kojiu šalje, primjetiš sličnost između tih dviju knjiga. Obe u prenesenom značenju govore o ljudskoj gluposti, oholosti i vjeri. 🙂

      • Možda @Dora:) , ali Kronika iz Narnije je ipak vjerska knjiga, a ova to nije!!!
        Osim toga u Kronikama nema “jezivih detalja” tako da bi prije rekla da su potpuna suprotnost !!!

  2. Evo , ovo je prva knjiga na ovome popisu koja mi ne sviđa.došla sam do tridesete strane i htjela odustati došla do pedesete strane i počela sam gubiti koncentraciju.ali kada sam došla do osamdesete strane više nisam mogla čitati i odustala sam.Iznenadilo me što mi se knjiga nije svidjela jer je autor John Connolly čije knjige volim,naslov je dramatičan,a komentar od The Timesa glasi ”briljantan roman”.Knjiga mi se ne sviđa jer je previše detaljno raspoređena mislim poglavlje 17 strana govori o izgledu šume. Neshvaćam!!Jedna jedina stvar koja mi se u ovome romanu sviđa je novi život dječaka no mislim da je autor tu temu mogao bolje upotrijebiti.Meni se knjiga ne sviđa no možda vi imate drugačiji ukus za knjige pa vam (opet 🙂 )savjetujem da pokušate pročitati knjigu tko zna možda (i ako ne vjerujem)vam se svidi!!!!!:)

  3. Meni se ova knjiga jako svidjela. Napeta je, a svakom stranicom postaje sve napetija. Moram priznati da je pisac negdje ipak pretjerao s opisima ubojstava, krvi, rasječenih dijelova tijela i slično. Primjerice kada je opisao glave obješene o Tvrđavu, mislim da knjiga ne bi izgubila na kvaliteti da je preskočio taj mučan detalj. 😕 Knjiga jest malo nasilna, ali zato se i nalazi na starijem blogu. Uvijek mi je drago kada pisac dobro razradi priču, ništa ne propušta i ne ostavlja rupe u radnji, po mom mišljenju to je najvažnija stavka za dobar roman, a tako je i s ovom knjigom. Svaka je sitnica razrađena, sve je povezano. 🙂 Nemam gotovo ništa negativno reći o ovoj knjizi (što je za mene neobično 🙂 ), osim možda napomenuti da ima mnogo gadljivih opisa, po mom mišljenju prevjerno dočaranih. :/ Najdraži mi je lik Šumar, dojmio me se još na samom početku knjige kada se brinuo za Davida i spasio mu život, zavoljela sam ga kad je riskirao vlastiti život dok je David prelazio most, a razveselio me kad se pojavio na kraju knjige, raznježio me na samom kraju knjige kada se David vratio u kraljevstvo kao starac, a Šumar ga je velikodušno i dobrodušno primio. 🙂 Također su mi se jako svidjeli i patuljci komunisti i nasmijali me svojom željom da pobjede nekoga tko ih ugnjetava (iako nekog takvog nisu nikako uspijevali sresti). 🙂 Bili su kratko, ali veselo osvježenje u ovoj knjizi, gdje se David pretežno susretao s lošim stvarima i bićima. Lik koji mi se najmanje svidio je bio Krivi, pohlepan, egoističan i pokvaren stvor koji se hrani dječjim srcima kako bi postao na životu, i iz sjene vlada kraljevstvom. Zaprepastila me Annina priča o tome kako joj je Krivi pojeo srce i nasamario njezina brata. Kroz ovu knjigu sam prošla kroz mnoge emocije zbog autorove sposobnosti da nas svakom stranicom sve više iznenađuje i stvara neočekivane događaje. Autori se ovih dana sve više okreću nekakvim čudnim pričama, djeci koja se pretvaraju u nekakva nadnaravna bića, a u sve te zbrkane zaplete još nespretno dopisuju i ljubavnu priču. Mislim da bi se trebali ponovno okrenuti dobrim, starim bajkama gdje vitezovi ubijaju zmajeve, a bajne djeve izvode čarolije. 🙂

  4. Moram nešto reći evo samo se Princess svidjela knjiga , a svima ostalima ne baš i to poštujem no ne razumijem kako to da je knjiga u prvih 3 knjiga na glasačkom listiću po broju glasova.

      • hvala bogu da se netko slaže i drago mi je što nije postala
        jer se većini kao i meni NE SVIĐA

      • Ja se ne slažem. I meni se knjiga jako svidjela, istini za volju, jedna mi je od najboljih knjiga s popisa, a to sviđa li se vama ili ne je pitanje ukusa, jer ja mislim da je zaslužila biti knjigom ljeta.

  5. Hmmm, preozbiljna za knjigu ljeta @Dora? Ne slažem se. Ovo je samo pitanje ukusa, a meni je ova knjiga bila prava razbibriga 🙂

Komentiraj