Preporučena dob čitatelja: 15+
Žanr: psihološki triler – prepuna uzbudljivih obrata, ovo je vrhunska priča o tajnama koje skriva ljudski um i načinima na koje ljudi mogu manipulirati jedni drugima…
Glavni lik: devetogodišnji Louis Drax
Nekoliko pripovijedača pripovijeda nam priču iz vlastite perspektive što roman čini još zamršenijim, ali i uzbudljivijim ;).
Louis je blago rečeno neobičan dječak – ovisnik o informacijama koji zna i razumije puno više o svijetu u kojem živi od svojih vršnjaka. Uz to je čini se od rođenja sklon nesrećama: bilo da se radi o nezgodnim padovima ili rijetkim bolestima – barem jednom godišnje dogodi mu se nešto gadno…
Louisovi roditelji više ne žive zajedno. Pierre Drax još uvijek voli i ženu i sina te organizira obiteljski piknik povodom Louisovog devetog rođendana. Umjesto idiličnog druženja dolazi do nasilne svađe tijekom koje čini se otac gurne sina u provaliju. Pojedinosti nesreće ipak ostaju ovijene velom tajni. Louisova majka je izvan sebe od šoka, a otac je nestao…
Louis preživljava pad, ali ne budi se iz duboke kome. Komatoznog dječaka odvoze u specijaliziranu kliniku doktora Dannacheta, koji nehtijući biva uvučen u obiteljske tajne Draxovih. Usprkos snažnoj seksualnoj privlačnosti koju osjeća prema dječakovoj majci Natalie, doktor Dannachet počinje sumnjati u njenu verziju priče o Louisovoj nesreći i navodnoj krivici nestalog oca.
Zarobljen unutar svog uma, Louis razgovara s nekim snovitim čovjekom po imenu Gustave. Gustave je odlučan u namjeri da sazna Louisovu životnu priču i polako navodi dječaka prema jezivoj istini…
Ima li koji slobodan primjerak knjige provjeri u: katalogu.
knjigaljetaTEENS 
Deveti život Louisa Draxa priča je o raspadu obitelji, ispričana riječima komatoznog dječaka i doktora Dannacheta, koji je polako uvučen u svijet tajni obitelji Drax. Prepuna uzbudljivih obrata, ovo je vrhunska priča o tajnama koje skriva ljudski um.
,,Deveti život Louisa Draxa” je dramatičan triler (s notom kriminalističkog romana) prepun nevjerojatnih obrata i iznenađenja. Priča počinje pričama svih članova obitelji o njihovu životu i njihovoj svakodnevnici, a prava radnja počinje Louisovim padom niz liticu. Kada pada u provaliju, sve postaje zamršeno i dugo čitamo priču samo sa stajališta doktora i njegove majke, koji se zaljubljuju. Meni se ta njihova ljubavna piča čini vrlo nespretno napisana. Ne samo što je riječ o njegovoj ljubavi na prvi pogled, već i to što je Natallie tako brzo ,,pala” na doktora Dannacheta. Oni se već nakon nekoliko susreta prvi put poljubljuju, a ubrzo i vode ljubav. U sred njihove romanse, Louis se po drugi put budi i vidi ih zajedno te, kako bi pobjegao od bolne stvarnosti, dobrovoljno se vraća u komu, u dubinama svog uma razgovara sa Gustavom, njegovim ,,prijateljem”. Gustav Louisa vodi dubinama njegova uma gdje ga dovodi do istine o njegovu padu i njegovoj obitelji. Usporedno s tim, Louis zamrzi doktora Dannacheta jer smatra da ona pripada njegovom ocu. On samo želi da on, Natallie i Pierre budu obična, sretna i složna obitelj. Odlučan u tome da mu se osveti, ulazi u njegov um i upravlja njime dok je doktor mjesečari. Tada ,,doktor” piše poruke Natallie, ali i njemu samome. Taj dio, svakako najzanimljiviji u čitavoj knjizi, na prvi pogled graniči s nadnaravnim, ali ako se bolje razmisli, ne mora biti takav. Mozak je najneistraženiji dio ljudskog tijela i ne znamo za što je sve sposoban. Moguće je da su ,,darovi” nekih ljudi zbilja stvarni, da neki ljudi mogu putovati udruge dimenzije, razgovarati umom i slično. Možda su neki dijelovi njihovih mozgova samo više razvijeniji od naših, kod kojih sve staje na intuiciji… Naravno, dok znanost ne dokaže suprotno ne treba za ozbiljno uzimati ove mogućnosti, do tada su to samo maštarije, ali možda ipak… Spisateljica ove knjige povukla je vrlo, vrlo pametan potez čitavo vrijeme spominjući požar i piromane, jer kasnije ga je izvukla kao as iz rukava. Imala sam dojam da nije mogla smisliti bolji kraj., pa je naprosto zapalila Louisovu majku i tako se riješila najveće smetnje u knjizi. Bez nje, doktor se posvetio svojem braku, a Louis je ostao sa svojom dobrom i brižnom bakom i oslobodio se psihotične majke koja ga je ozlijeđivala. No, autorica je zaboravila spomenuti što se dogodilo s bolnicom. Požar je bio u njezinoj neposrednoj blizini, kako su ga, te, jesu li ga uopće ugasili? Unatoč, majci psihopatu, doktoru lakovjernom i nizu drugih obrata, za mene je najšokantniji bio Gustavov. Činjenica da je Gustav zapravo Louisov otac me šokirala i čitav mi je taj dio nejasan. Je li Louis samovoljno u podsvijesti odlučio da će njegov najintimniji prijatelj biti upravo njegov otac ili je otac ,,ušao” u njegov um kao i Louis doktora Dannacheta? Mislim da je autorica taj dio namjerno prepustila našoj mašti… Louisov otac je od početka okarakteriziran kao pijanac, nasilnik te dvoličan i bezosjećajan čovjek, te je čitatelju bilo posve prihvatljivo da je on svog ,,sina” pokušao ubiti. S druge strane imamo njegovu majku, Natallie, brižnu, punu ljubavi i nježnu. Bilo je gotovo nevjerojatno na početku knjige pretpostaviti da je upravo ona ubila njegova oca i čitavo vrijeme navodila Louisa na nesreće. Bila je samo slabašna, mršava i osjetljiva majka, a Pierre grub nasilan otac. Kasnije se sve izokreće i oni mjenjaju uloge. Natalie je manipulatorica koja kao magnet privlači ljude samo na osnov svoje patnje (koju sama, samovoljno uzrokuje), ali ih kasnije to isto žaljenje odbija jer, niti jedna maska ne stoji vječno. U svakom slučaju, ,,Deveti život Louisa Draxa” ne spada u moje najdraže niti u najbolje napisane knjige, ali zasigurno će naći svoje mjesto među onima koje neću još dugo zaboraviti.
Iako mi je jako drago što ima i par ozbiljnijih knjiga na ovogodišnjem popisu, moram priznati da je ova knjiga stvarno teška, i treba vremena da se probavi cijeli sadržaj. Meni je bila zanimljiva, ali me u isto vrijeme i pomalo deprimirala svojom ozbiljnom temom te zato dvojim hoću li je preporučiti budućim čitateljima.
Slažem se u potpunosti s tobom ja sam probala pročitati ovu knjigu no preteška je za mene ona je za +15 , a meni je tek 13 !Mislim da je ipak preteška da bude na ovome popisu no ipak ima ovdje i starijih osoba pa možda njima odgovara!!
,,Deveti život Louisa Draxa” je roman o kojem bi se mnogo toga moglo reći jer tjera na razmišljanje. Zadire u ljudsku psihu, ali unatoč tome što govori o nekim medicinskim pojmovima, ljudskom umu i ljudima općenito, shvatljiv je i nama mlađima zbog toga što je pisan iz dva gledišta, od kojih je jedan od pripovjedača dijete.
Priču započinje Louis, dječak izvanredne inteligencije, koji je napredan za svoju dob. On shvaća svijet odraslih, njihove probleme i tajne, ali sve to gleda iz svoje, dječje perspektive, upravo to je jedan od glavnih razloga zašto mi se svidio ovaj roman. Sve te ozbiljne stvari koje se tiču odraslih, on je preveo na ‘dječji jezik’ :). Louis je vrlo komplicirana osoba koju je teško shvatiti, upočetku je teško shvatiti i neke njegove izjave. No zato se, neposredno nakon nesreće na litici u priču se upliču Dr. Pascal i Gustav koji postupno raspliču davno zamršenu priču.
Dr. Pascal se zaljubljuje u krhku i naivnu, a opet zanosnu Natalie Drax, zapodstavlja svoju ženu i cijeli je zbunjen između dvije vatre; karijere i obitelj ili njegove ljubavi. To mi je djelovalo malo izlizano i stereotipno, podsjeća na jednu od mnogih medicinsko-forenzičarskih serija. Još jedna stvar koja mi se jako svidjela je način na koji su prikazani likovi. Debeli Perez mi se u početku činio kao najgori ljigavi perverznjak, dok poslije postaje vidljivo kako je zapravo dobronamjeran, te mu je stalo do Louisa. Tako su svi likovi, na neki način ni dobri ni loši, ne možeš čak ni za Louisa, koji godinama ubija svoje hrčke reći da je skroz normalan i ‘dobar’. Likovi i životne situacije u kojima se oni nalaze su realno prikazani, ništa nije crno-bijelo i zato je teško zaključiti tko su zapravo negativci u cjeloj toj priči.
Jedina stvar koja mi je zasmetala je to što sam uspjela predvidjeti kraj. Ova knjiga ima i elemente krimića, a u većini krimića je onaj lik koji se čini skroz nevin često puta glavni krivac. Ista stvar je bila sa Natalie Drax, poremećenom ženom koja igra na kartu suosjećanja i tako manipulira ljudima. No ipak ona mi nije bila ‘najgori’ lik. Dr. Pascal mi je antipatičan od početka. Ne samo zbog pomalo sebičnog načina na koji se odnosi prema ženi i obitelji, već i zbog toga što je skroz ne profesionalan. Ne znam za vas, ali ja ne bih htjela da me liječi doktor koji je bio u aferi sa psihotičnom ženom (koja je ozljeđivala vlastitog sina), te ju i dalje nakon svega nije prestao voljeti 😮 . Ja se slažem sa njegovom ženom, to što se osjeća dužan glumiti nekakvog spasitelja nije nužno dobra stvar, jer Natalie ga je samo iskoristila kao i druga dva muškarca prije njega. Louisova biološkog oca i Pierrea Drax. Zbog toga su mi bila zanimljivija poglavlja u kojima je pripovjedač Louis. No ima još jedna sitnica zbog koje su mi ta poglavlja bila simpatičnija, originalnija i zanimljivija, jako mi se svidjelo to što je onaj tko je prevodio knjigu ostavio neke originalne francuske nazive i izjave (npr. Pierre Louisa zove ,,Mon petit loup”) 🙂 . Sviđa mi se što spisateljica ima jedan skroz drukčiji pristup psihoanalizi. Slažem se sa @Princess koja tvrdi da je spisateljica nama prepustila da odlučimo jesu li mjesečarenje, telepatski razgovori i Gustav bilo nešto nadnarvno ili nešto podsvjesno…
Ovo mi nije jedna od najdražih knjiga, ali ju vrijedi pročitati jer je drukčija i originalna, a nanagli zapleti i neočekivani preobrati radnje su ono zbog čega ovu knjigu čitaš u dahu! 😀
Uglavnom se slažem s tvojim mišljenjem o knjizi ( i usput zahvaljujem što ti se svidio moj komentar 🙂 ) Ne slažem se samo s jednom rečenicom, kopirati ću je :,, Likovi i životne situacije u kojima se oni nalaze su realno prikazani, ništa nije crno-bijelo i zato je teško zaključiti tko su zapravo negativci u cijeloj toj priči.” Mislim da ni knjigama niti u stvarnom životu ne možemo dijeliti ljude na ,,pozitivce” i ,,negativce”. Ništa na ovom svijetu nije crno-bijelo, osim možda u bajkama :). Svatko od nas ima svoju lošu i svoju dobru stranu, svi koji učine nešto loše imaju razlog zašto su to učinili. Ove smo godine u školi čitali priču ,,Pravda” Vladana Desnice koja jako dobro opisuje ovo što vam želim reći. Savjetujem da ju pročitate jer zbilja navodi na razmišljanje. 🙂
Slažem se s tobom o toj rečenici jer je istina da svijet nije crno bijel.Svaka osoba ima mane i vrline.Netko ima više mana , a neko više vrlina.Svi smo mi različiti , ali zato smo ponosni!
Sve što si rekla je istina i slažem se sa svime.
Ništa nije crno-bijelo u stvarnom svijetu, a zato ne bi trebalo biti ni u knjigama koje ga predočuju.
Mislim da se nisam baš najbolje izjasnila u toj rečenici koju si spomenula.
Htjela sam reći da mi se sviđa što likovi u knjizi nisu podijeljeni na ‘dobre’ i ‘loše’ (pozitivce i negativce) već su svi ‘neka mješavina’.
Dr. Pascal je dobronamjeran, ali i naivan, te je po mom mišljenju učinio veliku glupost, zbog toga što je imao aferu sa Natalie. Naravno, ponekad je teško ići razumom protiv osjećaja i zato ga se ne bi trebalo suditi, kao ni ostale likove, od kojih svatko ima mane i vrline.
Ali kad bi uvijek gledali tako na stvari, (citirat ću te ,,…svi koji učine nešto loše imaju razlog zašto su to učinili.” ) onda bi svijet bio pravi kaos. Npr. Neki čovjek, nezaposlen, mora se skrbiti o mnogočlanoj obitelji, te kad mu ponestane sredstava odluči opljačkati banku. Uspješno ukrade novac i njime prehrani svoju obitelj. Ali on ne zna, i nije se uopće pitao, čije je taj novac koji je uzeo? Možda je to baš bila mirovina koja je trebala nekoj bakici, ili plaća nekom čovjeku koji, baš kao i on, prehranjuje obitelj…Nadam se da shvaćaš što želim reći. Istina je da svi koji učine nešto loše imaju razlog za to, neki put su to nama neshvatljivi razlozi, (kao u slučaju Natalie koja je ozljeđivala svog sina,) a ponekad su to skroz moralni razlozi, ali u oba slučaja ne mogu ili ne bi trebali biti opravdani… 🙂
@Dora:), shvaćam što želiš reći. 🙂 Naravno da ako netko nešto loše učini treba snositi posljedice, htjela sam reći da trebamo biti svjesni da svaka priča ima dvije strane, no to nikako ne bi trebalo utjecati na snošenje posljedica za ,,krivca”. 🙂
Potpuno se slažem s tobom Princess svaka priča mora imati negativca jer je to jednostavno tako hajmo reći prirodno jer skrivena pouka u svim romanima treba biti dobro uvijek pobjeđuje. Nisam pročitala knjigu jer je preteška za mene no od vaših komentara shvaćam što se radi u knjizi.