Ovim je romanom 2002. godine australski pisac Markus Zusak stupio na velika vrata svjetske književne scene. Čitatelji u Hrvatskoj upoznali su ga prvi put kroz roman koji je objavljen tri godine kasnije, književno djelo zbog kojeg većina čitatelja pamti ime i prezime ovog pisca: Kradljivica knjiga. Preporučujemo je, uz Knjigu izgubljenih stvari Johna Connollyja, svima koje zanima tematika Drugog svjetskog rata, ali onako dublje i životnije od šturih povijesnih činjenica…
Roman Ja sam glasnik nudi nešto sasvim drugačije: roman o svakidašnjici starijeg tinejdžera s brojnim obratima koji se umnožavaju prema nevjerojatnom raspletu.
Preporučena dob čitatelja: 14+
Žanr: realističan suvremeni humoristično-sarkastični roman
Glavni lik: devetnaestogodišnji Ed Kennedy
Kao i pisac, prepustit ćemo Edu da se sam predstavi:
… zovem se Ed Kennedy, imam devetnaest godina i maloljetni sam taksist. Po svemu sam sličan drugim mladim ljudima u predgrađu grada u kojem živim u kojem nema puno perspektive ili mogućnosti. Čitam više knjiga nego što bih trebao, jako sam loš u seksu i plaćanju poreza. Drago mi je što smo se upoznali…
Zapravo, loš je i u ljubavi, prijateljstvu, odnosu s obitelji. Ni na kartama ne pobjeđuje. 
Međutim, nakon što uperi pištolj u najnesposobnijeg pljačkaša banke kojeg je svijet ikada vidio i tako spriječi pljačku, sve se iz temelja mijenja. 🙂 Nakon tog slučajnog herojstva Ed u poštanskom sandučiću pronalazi svoj prvi As: igraću kartu na kojoj su napisane tri adrese. Kroz aseve u sandučiću Ed dobiva novo zvanje, pronalazi novi smisao života i postaje: glasnik. Glasnik za sve nezbrinute, u nevolji ili problemima: mora spasiti sve te ljude od samih sebe. Ali, kako?!
Tko je tajanstvena osoba koja mu ostavlja poruke? I zašto baš njemu? Je li moguće malim djelima promijeniti ljudske živote? Mnogo je pitanja, a odgovore zajedno s Edom potraži u knjizi – ima li koji slobodan primjerak provjeri u: katalogu Knjižnice.
knjigaljetaTEENS 
Ova knjiga je najuzbudljivija knjiga koju sam pročitala,a ja sam pročitala stvarno puno knjiga.Knjiga mi se sviđa zato što ti ”asevi” vode u različite ljudske živote.Upoznali smo samohrajnu majku majku,braću koja se ne podnose,bosonogu Sophie…Najdraži mi je as herca jer tada otkrivamo Richovu stranu gdje želi naći posao,želi biti neovisan. Marvovu stranu koja želi svome djetetu pružiti lijepi život i na kraju Aundreyinu stranu koja voli Eda zbog njegove upornosti. Dva najdraža iskustva s asevima su mi kada Marv upozna kćer i kada Sophie trči bosonoga.To je prekrasno i svima preporučam ovu knjigu jer je savršena i to ćete shvatiti kada/ako ju pročitate!!!!!
U ovoj knjizi on je još jednom uspio stvoriti stvarnog glavnog lika punog života koji tijekom odvijanja prikazanih događaja, ovisno o tome što mu se događa, preuzima različite uloge kako je to slučaj i s ljudima u stvarnom životu.
Ed je odličan primjer realističnog lika kakvog se rijetko nalazi u literaturi, koji je s jedne strane sasvim običan, mali čovjek, a s druge potpuno nesvjestan svoje posebnosti.Kraj romana nešto je na što će pojedini čitatelji sigurno imati primjedbi, ali to je stvar ukusa, drugima će se sviđati neočekivanost i inovativnost autora koja tjera čitatelja da posveti još neko dodatno vrijeme razmišljanju nakon što okrene zadnju stranicu knjige.
“Ja sam glasnik” pokazuje da autor nije “slučajno” napisao roman koji ga je proslavio jer s oba svoja djela on pokazuje da je pisac koji će obilježiti sljedećih nekoliko desetljeća ako ga zdravlje i inspiracija budu poslužili.
Meni se kraj svidio kraj upravo zbog toga jer neznaš što očekivati a tebi je li ti se svidio kraj??
U zadnje vrijeme nisam pročitala knjigu poput ove; ,,Ja sam glasnik” me potpuno očarala, svakom je stranicom postajala sve napetija. ^_^ Nisam se mogla odvojiti od nje. Mislim da je ovo apsolutno očaravajući roman koji u sebi sadrži mnogo inačica: humor, sarkazam, nasilje, tajnovitost, prijateljstvo, suosjećanje, a uza sve to autor je uspio smisliti i ljubavnu priču! ❤ Nevjerojatno 🙂 Ed je pomagao ljudima raznoraznih osobnosti od pijanaca preko vlastite majke, pa do teenagerica. Meni se ipak najviše svidjela umirovljenica Milla koju je autor tako toplo, nježno i s ljubavlju opisao. Mogla sam si dočarati Millu, njezin glas, stas, dobroćudni izraz lica, ma, ukratko, potpuno me raznježila… :3 Najviše su me razljutila djeca samohrane majke jer su razmažena i bahata, živcirali su me čitavo vrijeme 🙄 Pogotovo me naljutilo dijete koje je lukavo pokušalo od majke iznuditi dva jeftina sladoleda, a zatim (nakon majčina neodobravanja) bezobrazno izabralo skuplji. :ccc: Također sam bila sretna čitajući opis kako je majka iznenađeno lizala svoj sladoled. Moram priznati da sam čitavo vrijeme pomalo strepila da će se piscu potkrasti nekakva šupljina, praznina koja će pokvariti priču, ali nije. Ipak, bilo mi je pomalo neobično kako ljudi kojima Ed pomaže nisu pomislili kako je on neki uhoda, perverznjak ili lopov… A kada bi pomislili, brzo bi se odvratili od te pomisli. Morate priznati da je to pomalo čudno.
Ali bez obzira na to, ova knjiga još jednom dokazuje kako je Markus Zusak pisac bez premca 🙂 Edova tri najbolja prijatelja su prosječni, obični, ali ipak jako zanimljivi ljudi. Richie mi je bio jako simpatičan kroz čitavu radnju, pogotovo na kraju kada je odlučio poduzeti nešto sa svojim životom. Svidjela mi se njegova sposobnost da ,,spasi" svaku nelagodnu situaciju, utješi i ohrabri. Marv mi je u početku bio strašno naporan, zajedljiv i arogantan, ali kad sam saznala za njegovu kćerkicu, shvatila sam da je sva ta gorčina rezultat tuge koja se tri godine nakupljala u njemu 😦 ,,Dan ljuljačke" je bio jedan od najdirljivijih trenutaka u čitavoj priči, mogla sam začuti zvonki glas njegove kćerkice i vidjeti njegove suze. Čitavo sam ga vrijeme smatrala okorjelim škrtcem, ali kad se ispostavilo da štedi kako bi mogao priuštiti svom djetetu (koje nikad nije vidio) bolju budućnost, ponovno sam se rastopila. 🙂 Iako joj je možda posvećeno najviše pažnje , Audrey me se nije posebno dojmila. Nemojte me krivo shvatiti, svidjela mi se, ali nije ostavila utisak kao neki drugi likovi. 
Drago mi je da je na koncu ipak skupila hrabrost i uzvratila Edu ljubav. :kupid: Mnogo je likova prošlo kroz knjigu, trebalo bi mi mnogo vremena da ih sve opišem, ali moram spomenuti još jednog lika koji me se jako dojmio. Bernie, umirovljenik, ljubitelj filmskih klasika, ali u prvom redu dobar, velikodušan čovjek. Dojmila me se njegova gesta kada je inzistirao Edu vratiti novac za kartu i dati mu još jednu besplatnu samo zato što je zakasnio promijeniti rolu. 🙂 Ne trebam niti spominjati da me oduševilo to što koristi role. 🙂 Također, ja obožavam odgonetati mjesto radnje kada ga autor ne spominje 😀 Markus Zusak je australski pisac, jednom je spomenuo Sidney te australsko pivo s mjehurićima, dakle, mjesto radnje je Australija 🙂 Kraj me pomalo razočarao, ali samo nakratko, kad sam shvatila da je u njemu sažete cijela poanta priče, oduševila me autorova dosjetljivost 🙂 Nevjerojatna knjiga, definitivno zaslužuje status knjige ljeta! 🙂
Knjiga mi se najviše svidjela zato što Ed u malim stvarima usrećuje ljude Millu sa pričanjem priča, samohrajnu majku sa sladoledom….to dokazuje da nije sreća u velikim stvarima već u malim.<3 ❤
Kratak opis ove knjige jako mi se svidio, ali nikako ne uspijevam naći slobodnu knjigu. Uvijek naletim točno kad je netko taj dan taman uzme! Čitanjem vaših komentara vidim da je knjiga zaista odlična i da me moj osjećaj ne vara, te se nadam da ću uskoro naći i pročitati knjigu ❤
Pa možeš nazvati knjižnicu i rezervirati knjigu pa kada bude vraćena možeš je pročitati . Vjeruj mi uživat ćeš u knjizi.<3