Žanr: bajkovita priča
Maštovita, očaravajuća i duhovita knjiga – savršena za opuštanje i zaboravljanje svakodnevice. 🙂
Prije nego požuriš u Knjižnicu provjeri ima li slobodnih primjeraka: katalog.
Malo o radnji: Bio jednom jedan klobučar koji je imao 3 kćeri, ali ženskog društva nikad dosta pa im je doveo i maćehu. Začudo, živjeli su svi u slozi i miru u dalekoj zemlji Ingariji, neometani od brojnih čarobnjaka i vještica. Iznenada otac umire, a djevojkama se život potpuno mijenja. Najstarija Sophie čini se najgore prolazi: ostaje u rodnoj kući, izrađuje šešire i pomalo blijedi. Jednom se odluči zauzeti za sebe i suprotstavi se drskoj mušteriji, ali, avaj, bila je to zloglasna vještica koja ju istog trena začara i pretvori u zgrbljenu naboranu staricu. Poprilično mirno preuzima Sophie svoju novu ulogu i malim koracima kreće u pustolovinu: susreće strašilo, nastanjuje se u putujućem dvorcu nametnuvši se ćudljivom čarobnjaku kao domaćica, sklapa sporazum s demonom vatre, spašava sestre, a onako usput tinja u njoj ljubav…
Ima nešto u atmosferi i likovima što priziva u sjećanje Dorothy u potrazi za izlazom iz zemlje Oz. Za razliku od Čarobnjaka iz Oza ova priča nije dobila svoj kultni mjuzikl, ali je zato legendarni Hayao Miyazaki napravio animirani film koji možeš posuditi u Knjižnici, ali ipak prvo pročitaj knjigu! 😉
knjigaljetaTEENS 
Ova knjiga mi se jako svidila. Pročitala sam je u 3 dana. 5 puta sam zaplakala,a toliko puta sam se naljutila da ne znam ni brojku. Najdraži lik mi je Sophie najviše zbog njezine hrabrosti. Kada ju je Vještica pretvorila u staricu nije plakala ni vrištala nego je otišla hrabro do čarobnjaka Howla. Priča mi se najviše svidjela jer nikada ne možeš znati što će se dogoditi npr. tko bi rekao da je Calcifer bio zvijezda padalica. Svaka stranica je sve uzbudljivija. Sophie kako sam već rekla mi je najbolji lik, no ona me naljutila jer je non-stop govorila da nema za nju sreće jer je najstarija sestra. Zar ne shvaća da nije bitno jesi li najmlađi ili najstariji bitno je ono što ti je u duši!!! Najsmiješniji dio mi je definitivno kada je Sophie izgurala gospođicu Argorian unatraške kroz vrata.Tada sam skoro umrla od smijeha. Mislim da se po mojim riječima vidi da mislim da je knjiga odlična i da po meni zaslužuje biti Knjiga ljeta. Pročitajte ju i uvjerite se sami!!!!!!!!!!
Stvarno je prekrasno kad kroz knjigu proživiš toliko emocija! 🙂
da toliko različitih emocija ni u jednoj knjizi nisam doživjela !
Takve emotivne doživljaje ja sam imala s knjigom “Priča bez kraja”, o kojoj više piše na popisu knjiga 2011. godine. Knjiga je jako dirljiva te preporučam da je pročitate 🙂
Knjigu sam pročitala, pa, relativno davno i zato je se ne sjećam baš najbolje. Ali mi je ostala samo u najboljem sjećanju kao zabavna, smiješna, uzbudljiva i napeta te svakako vrlo zanimljiva.
Knjiga je zabavna i dosta zamršena. Sviđa mi se premda mi je čudno što se Sophie tako izmijenila kad je postala stara (ali valjda će nam se to svima dogoditi kad ostarimo). Moram priznati da je spisateljica uspjela opravdati Howlovo ponašanje na početku (mislim valjda nitko ne može biti pretjerano dobar ako nema srce) premda meni i dalje ne zvuči baš idealno osoba koja je prevarila toliko djevojaka. Ali zanemarimo to jer je knjiga inače super. I svakako je preporučujem svima!
Setting priče je pomalo bizaran i na tragu onome (barem meni) iz Čarobnjaka iz Oza. Ne samo zbog čarobnjaka Howla, Vještice koja terorizira zemlju i strašila kojeg susrećemo odmah na početku, već i zbog Sophiene suosjećajne naravi i osobne potrage koja je vodi kroz knjigu. Zbog svega toga Howlov putujući dvorac djeluje veoma djetinjasto (u pozitivnom smislu) pa možda i nije za one ljubitelje fantasya koji od žanra očekuje drukčije tj. ozbiljnije stvari. Pripovijedanje je dosta brzo i površno što knjigu zaista čini bližom djeci nego starijoj skupini, iako je Sophie sedamnaestogodišnja djevojka i iako se knjiga posvuda uporno tagira kao za starije – što sve naravno ne znači da ne možete imati i pedeset godina i svejedno uživati u ovoj knjizi.
Slažem se s tobom. Ova knjiga baš i nije vrsta onog fantasy žanra na koji smo uglavnom svi navikli. Doista je djetinjasta, ali meni je baš to ono najljepše u njoj. Lako se čita, jednostavna je, ali je svejedno napeta, te se zbog vrlo realističnih dijaloga i maštovitih, dobro osmišljenih i originalnih likova, lako se unesem u knjigu. Istina, više podsjeća na štivo namjenjeno za djecu nego za starije i odrasle, ali meni se jako svidjela i poslužila mi je kao svojevrstan odmor od onih fantasy knjiga ( koje ponekad znaju biti i previše stereotipne.) Ne znam jeli to upravo zbog tako iskrenih opisa i dijaloga, ili toga što je inspirirana klasičnim bajkama koje su nam svima poznate, ali ova knjiga mi je zbilja prirasla srcu, te se dok ju čitam osjećam više kao dijete, pa možda zato ne primjećujem neke od zamjerki koje si ti navela.
,,Knjiga Howlov putujući dvorac” sadrži sve što bi jedna bajka trebala sadržavati; vještice, kraljeve, čarobnjake, začarana bića i predmete… Sama radnja mi je bila u početku zanimljiva; kao najstarija od tri sestre preuzima sav posao u klobučarnici gdje joj društvo čine šeširi. 🙂 Zatim dolazi Vještica Pustošica i pretvara Sophie u staricu, ona kreće u potragu za srećom, susreće psa i strašilo te se nastanjuje u Howlovom putujućem dvorcu. Nakon toga slijedi poduže razdoblje dosade, sve do 10. poglavlja kada se napokon razbija monotonija života u ,,dvorcu” (koji to uopće nije, kao što u međuvremenu saznajemo), a Howl, Sophie i Michael odlaze u Wales, tj. naš svijet. Kod ove mi se knjige nije svidjelo to što ima previše nepotrebnih detalja koji su mi bili dosadni, poput recimo Lettine i Marthine zamjene ili pak nestanka princa Justina i čarobnjaka Sullivana. Mislim da bi knjiga dobila na kvaliteti da se autorica posvetila demonu vatre koji očajnički želi slobodu te Sophie koja želi mladost. Bilo bi (barem meni) daleko zanimljivije kada bi radnju nadograđivala na Sophienom trudu da raskine ugovor koji veže demona i Howla, a da ljubavi budu u drugom planu. Također me jedan detalj posebno zasmetao. Na samom koncu knjige Sophie u posjet dolazi Fanny, zatim se vraća Michael s Marthom, zatim (zaboravila sam kako i s kim) i Lettie, u jednoj ili dvije stranice dolazi puno gostiju koji samo ometaju radnju! Nekako mi se učinlo da ih je autorica sve tu ,,strpala” jer kao da joj samo finale knjige nije bilo dovoljno napeto i zbrkano pa je unijela dodatni metež sa gostima. Vjerojatno je stvar samo u meni, ali to mi je doista narušilo kvalitetu knjige. 😦 Kraj priče jest, kao i uostalom kod svake bajke, savršeno sretan; Sophie postaje djevojka, Howl dobiva srce, demon postaje slobdan, ali se unatoč slobodi vraća Howlu jer je shvatio da je silno zavolio svoje pijatelje te (kao šećer na kraju) Howl i Sophie se zaljubljuju… 😉 Potpuno bajkovito i savršeno, ali možda ipak malo previše
Slažem se s Lucijom da nije za ljubitelje ,,ozbiljnog fantasya” (ako takvo što uopće postoji 🙂 ), ali vjerujem da će oduševiti malo mlađe čitatelje. Unatoč svemu, ne bih radnju nazvala bizarnom, nazvala bih je upravo onakvom kakva i treba biti u jednoj bajci, maštovitom, maštovitom i samo maštovitom. 🙂
Hmm..U nekim stvarima se baš i ne slažem s tobom.
Ne shvaćam zašto ti je radnja do do desetog poglavlja bila toliko dosadna. Istina, nije se baš mnogo toga događalo, ali meni to nije zasmetalo
Ako mene pitaš, to događaju li se napete stvari u knjizi i jeli sve puno naglih obrata i nije toliko važno. Početak mi nije bio dosadan jer se zasnivao na mnogo opisa, monologa i dijaloga. I to mi se svidjelo. Opisi krajolika su detaljni, ali ne i previše zamorni i komplicirani, no ipak najdraži su mi bili likovi, njihove osobine, posebnosi i narvno, ponekad neobjašnjivi i vrlo čudni postupci i nakane. Isto tako mi nije smetalo ni povremeno uplitanje Lettie, Marthe, kralja i ostalih sporednih likova u priču. Dapače, to ju je (po meni) učinilo još realističnijom (koliko jedna bajka to može biti) te je tako spisateljica obuhvatila mnogo više od jedne priče o djevojci-starici Sophie Hatter, obuhvatila je i priče njezinih sestara, kralja i brata mu generala, Vještice Pustošice i Howella, te još mnogo drugih. To je zapravo ono što mi se najviše svidjelo u knjizi, jer mi se čini da je spisateljica na taj način sve njihove priče, i likove same, učinila bitnima. Da se ne čini kako je jedan manje vrijdniji od drugog, svak ima svoju priču koju vrijedi čuti, te nam ih je ona sve ispričala i povezala ih u jednu.
Slažem se da je knjiga vrlooo maštovita, radnja je originalna, baš kao i likovi, a to što je spisateljica ubacila i neke elemente klasičnih bajki mi je knjigu učinilo još dražom! Savršeni-sretni kraj me nije iznenadio (iako bi radije da je priča imala malo originalniji kraj ;)).
,,Savršeni-sretni kraj me nije iznenadio (iako bi radije da je priča imala malo originalniji kraj ;)).”
Hehe, mislim da smo svi od samog pocetka knjige znali da će Sophie Hoel završiti skupa. 😉 Knjiga je predvidljiva 🙂
@Princess, ja knjigu ipak ne bi nazvala predvidljivom.
Sigurna sam da vas se većina iznenadila kad se ispostavilo da je Kalcifer, zvijezda padalica ili da je gospođica Angorian demon vatre!? (Meni još uvijek nije jasno ovo drugo). Knjiga mi je bila napeta i uzbudljiva, zapravo moja reakcija na knjigu, zaplete, kraj i većinu toga je bilo čuđenje, a u isto vrijeme i divljenje prema spisateljici koja ima tako bujnu maštu!
Neznam kako si ti doživjela knjigu i jeli ti baš taj ‘predvidljivi sretni završetak’ umanjio dojam knjige, ali ipak stretni krajevi su očekivani kod većine bajki.
Slažem se s tobom mene je potpuno iznenadilo to što je gospođica Angoritam demon vatre!Koje je tvoje mišljenje o Sophi meni je ona najbolji lik iako non-stop govori da zato što je najstarija ne će imati sreće u životu!<3
To Sophieno mišljenje da neće imati sreće u životu zato što je najstarija od tri sestre me jako iznenadilo, dobrim djelom zato što sam i ja najstarija od tri sestre, a to vidim samo kao prednost. 🙂 🙂
Moje mišljenje o Sophie?
Kao lik mi se jako svidjela, posebno nakon što ju je vještica proklela, te je postala starica. Bilo mi je jako čuno što se drastično promjenila kad je postala starica, čak je i njoj bilo čudno što ju je sad manje briga što drugi govore ili misle o njoj, postala je spontanija, otvorenija i bezbrižnija. Od ostalih likova mi se svidio i Kalcifer. Ne znam bila mogla pojasniti zašto baš on. Ali od početka mi je bio simpatičan, zbog načina na koji govori o Howllu, bilo je očito da ga voli, a opet se to srami priznati. Isto tako nije htio priznati da je bezopasan. Kalcifer je kao malo dijete, (u dobrom smislu) dok govori o svojim zaslugama, tj. dok svoja djela diže u nebesa i blati Howlla, a onda se zavlači se pod cjepanice čim osjeti opasnost, ili pak dok tvrdoglavo odbija pognuti glavu nad tavom. Još jedan od trenutaka kad se to dalo primjetiti bilo je kad je dvorac često ostajao prazan, te je on postao potišten jer nije imao s kim razgovarati… ^^
Ne znam jeli vama, ali meni je sve to bilo simpatično i smješno.
Slažem se da nije SVE bilo predvidljivo, ali ne možeš reći da dobar dio knjige nije. 🙂
I to što kažeš moglo se nešto očekivati no meni se sviđaju i predvidljivi dijelovi ❤
Ponekad je nepredvidljivost negativna u knjigama, jer se pisac onda previše trudi da bi nas zaveo na krivi trag, a to postane naporno i teško za pratiti. Svaka knjiga treba imati dozu predvidljivosti, jer to znači da su nam se takve situacije dogodile u životu te je zato knjiga realističnija i zanimljivija 🙂
Ok princess stvarno nisam bila shvatila no sada znam i cijenim to koji ti je lik bio najbolji?
Ovo nije knjiga koja me oduševila, zadivila ili koja se po nečemu previše izdiže od ostalih, tako da zapravo nemam lika koji mi je posebno prirastao srcu. Ali ako moram nekog izabrati bio bi Michael jer je blag, nježan, romantičan, brižan i mekog srce. Pravo osvježenje među svim ostalim nepopravljivo svojeglavim likovima 🙂
Meni je Michael isto odličan lik jer je pažljiv nikome ne želi napraviti nešto nažao i uvijek želi svima najbolje.
Dora meni je također bio veliki šok kada je Sophie postala starica nisam očekivala i nisam znala što očekivati od knjige.Sophie mi je najbolja jer je borbena tvrdoglava drago mi je što ti se svidjela kao meni!<3
minaaddams u petak sam počela čitati knjigu priča bez kraja fantastična je.Jedva čekam vidjeti kako će završiti!!<3