John Green: Greška u našim zvijezdama

Žanr: realistična emotivna proza

Glavni likovi: Augustus i Hazel, dvoje inteligentnih tinejdžera: njoj je rak razorio pluća pa se ne odvaja od boce s kisikom, a njemu su zbog malignog tumora kostiju odrezali nogu.

Naravno da ćete, ako već niste, pogledati filmsku verziju ove priče, ali kao što to biva s filmovima oni daju sažetiju i prepričanu verziju u kojoj nema svih likova i neke ključne stvari nisu dovoljno pojašnjene, a neke važne teme jednostavno zanemarizato treba pročitati knjigu! 🙂 Neki to vole prije gledanja filma, neki nakon – nije bitno, samo ju pročitajte! 😉

greska_u_nasim_zvijezdamaO ovoj knjizi se tako puno pisalo po internetskim blogovima, portalima, forumima, ali i po novinama da se zapravo čini potpuno suvišno išta više napisati. Evo zato kompilacije tekstova iz drugih izvora:

Kakva je knjiga “Greška u našim zvijezdama” Johna Greena? Jedna od onih nakon kojih se ne spava. 
Priča je to koja bi se mogla svesti pod nazivnik “sve prave su ljubavi tužne”. On i ona se sretnu, zaljube se i vole dok ih smrt ne rastavi. No, ovdje se to vrijeme mjeri u tjednima.Ona, naime, ima šesnaest, on sedamnaest godina. Sretnu se u grupi za potporu djeci oboljeloj od karcinoma.
Ovdje je sve teško, tragično, na granici koja vas tjera da odložite knjigu i nikada joj se ne vratite. Ali nije patetično. To je život u svojem najgorem izdanju, onaj u kojem još ima mjesta za romantiku, mladost, snove, ispunjene želje, generalnu probu sprovoda, ali i ljubavno pismo koje stiže nakon smrti.
Green najviše pažnje posvećuje osjećajima svojih glavnih junaka, ali tu su i njihovi roditelji, prijatelji, djevojke. I postavlja pitanja. Može li se prestati biti mama kada dijete umre? Je li kriva djevojka koja pobjegne od dečka u trenutku dok je on na operaciji koja će ga ostaviti bez vida? Odgovori koje Green nudi nisu jednoznačni, a protkani su istančanim smislom za humor, koji čini podnošljivim tu tešku priču.
Ili najjednostavnije rečeno: današnja generacija mladih čitatelja dobila je svoju “Ljubavnu priču”.
Bojana Radović / Večernji list

Priča koja pogađa ravno u srce gdje će ostati još dugo nakon što zatvorite njene korice.
Iako je pred njom bitka u kojoj nema šanse za pobjedu, Hazel će po prvi put u životu osjetiti ogromnu sreću, osjetiti što znači iskreno voljeti, svjesna u svakom trenutku kako svaki dan ispred nje može biti i posljednji u kojem će biti s onim kojeg voli više od svega na svijetu…
John Green stvorio je roman koji će, jednom kad ga pročitate, postati standard po kojem ćete mjeriti koliko vas je dirnula neka priča, a bolju preporuku od ove teško je dati.
 Denis Vukosav / citajme.com

Još nekoliko riječi samog autora iz intervjua pronađenog na arteist.hr:

…ja nisam htio tvrditi da Hazel i Gus nisu junaci, jer sam želio da budu. Htio sam da budu junaci ne zato što su bolesni, nego zato što su donijeli teške izbore.

I za kraj naravno poveznica s katalogom Knjižnice ;).

P.S. Onima kojima nije dovoljno suza preporučamo još i knjigu Bijela kao mlijeko, crvena kao krv.

15 misli o “John Green: Greška u našim zvijezdama

  1. Ova knjiga je stvarno nevjerojatna. Jedna od najboljih knjiga koju sam ikad procitala.
    Predobra je, i preporucila bi je svakome. Najdrazi dio knjige mi je kad su otisli u Amsterdam.
    Najsmijesni dio mi je definitivno bio kada su gadali kucu jajimai onda je Augustus je izjavio: mozda imam dva ii pol pluca, pet nogu, i dva para ociju, ali zato i imamo i dvadesetak jajeta pa bi vam bilo bolje da udete u kucu… Znaci knjiga je i smijesna, tuzna,realisticna i definitivno ce vas rasplakati 😉
    Na kraju se dogodio neocekivan preokret,

  2. Jako želim pročitati ovu knjigu, ali ne mogu nikako naći neku slobodnu ( 😦 ) jer je očito i mnogi drugi žele pročitati. Mislila sam prvo pročitati knjigu, a onda pogledati film, ali iz navedenog razloga bili je obratno. Film me se jako dojmio i još više potaknuo da pročitam knjigu (jer povedena iskustvom znam da je knjiga gotovo uvijek bolja od filma, što u ovom slučaju znači da bi knjiga stvarno morala biti izvanredna 🙂 ). Jedva čekam da i ja dobijem tu knjigu u ruke 🙂 , a do tada vas pozdravljam.
    P.S. Naravno da ću odmah čim ju pročitam napisati komentar. 🙂

      • Pokušala sam još prije nego što sam napisala prošli komentar. Ali su mi rekli da je taj bibliobus trenutno parkiran negdje (valjda zbog kvara) te nisam mogla doći do knjige. Hvala svejedno na dobronamjernoj preporuci.

  3. Knjiga je fenomenalna i originalna, napisana sa smislom za humor i sarkazam te je puna osjećaja, jednostavno je savršena. Najdraži likovi su mi naravno Augustus i Hazel :). Sviđa mi se to što likovi znaju da će uskoro umrijeti zbog svojih bolesti, a ne tuguju, već se šale na taj račun. Gledala sam i film, glumci su stvarno super odglumili likove iz knjige, ali mi je knjiga puno bolja (y) i definitivno zaslužuje biti knjiga ljeta 😀 Mnogi nisu željeli pročitati ovu knjigu kad im spomenulo da se knjiga radi o dvoje zaljubljenih koji boluju od raka, no kad bi ju na kraju ipak pročitali, zažalili su što su to ikad pomislili na nečitanje ove knjige. Najdirljiviji dio mi je bio Kad je Augustus organizirao svoj sprovod kako bi vidio kako će izgledati kad on umre :´) . Žao mi je što na kraju knjige umire Augustus, a godinu poslije njegove smrti umire i Hazel 😦 . Knjiga me toliko puta rasplakala i nasmijala, te naučila da treba cijeniti život. Ovu ću knjigu dugo pamtiti i svima preporučam da ju pročitaju (naravno ako uspijete doći do knjige) :). Pronašla sam nekoliko dobrih slika i citata vezanih za ovu knjigu, pa sa sam ih odlučila podijeliti s vama 🙂
    http://data2.whicdn.com/images/113104694/large.jpg
    http://data3.whicdn.com/images/130057128/large.jpg
    http://data2.whicdn.com/images/130109082/large.png
    http://data3.whicdn.com/images/113339107/large.jpg :´)

  4. Knjiga je jako dobro napisana i pozitivno je to što se bavi stvarnim temama, a ne fikcijom. Trebamo biti svjesni stvarnog svijeta i da nam se u bilo kojem trenutku može dogoditi isto što se dogodilo i Hazel ili Augustusu. Iako je sveukupan dojam koji knjiga ostavlja tužan, ona ni u jednom trenutku (barem meni) nije bila depresivna već je Green kroz humor prepričavao tragičnu sudbinu dvoje mladih, kao i njihovu ljubav. On, kao i u svojim drugim knjigama, uspijeva shvatiti i prenijeti mladenački mentalitet i naše poimanje stvarnosti, koje još nije u potpunosti oblikovano te je često djetinjasto i baš zbog toga privlačno. Hazel i Gus su dobro okarakterizirani i jako simpatični, kao i Isaac, te je upravo zbog toga knjiga magnet za sve nas mlade kojima je dosta izmišljenih svjetova i sretnih krajeva. Preporučujem da je pročitate, a ni filmska adaptacija nije loša, jer su glumci dobro izabrani te su uspjeli prenijeti duh knjige na filmsko platno. Sasvim sam sigurna da će vam ostati u sjećanju neko vrijeme, te da će vas natjerati na razmišljanje.
    Na ovogodišnjem popisu knjiga je sigurno jedna od boljih, pa joj dajem palac gore iako mi nije među najboljima i najdražima. Za kraj, uživajte u pjesmi iz filma koja mi se jako svidjela, pa se nadam da će se svidjeti i vama: https://www.youtube.com/watch?v=CvqyxgZMDXI

  5. knjigu nikako ne mogu naći tražila sam u Zadru prijateljice sam pitala da mi probaju naći ,a one žive u Splitu,Zagrebu i Šibeniku.iznimno je popularna ,a to najvjerojatnije znači da je odlična nadam se da ću je naći i pročitati!!

  6. Ovo je roman u kojem humor nema granice zbog čega će vas nasmijati (u nekim dijelovima i do suza) ,ali ne samo nasmijati već i rasplakati i pogoditi u srce. Ovo nije dosadan roman koji čete zatvoriti nakon prve dvije stranice, već roman koji se čita u jednom dahu, roman koji ne možete ispustiti iz ruku jer se u vama budi želja za čitanje ove knjige jer se iza svake stranice dogodi nešto novo, nešto uzbudljivije i zanimljivije. Priča prati Hazel koja zbog zloćudnog tumora mora krenuti na sastanke ekipe za rak gdje stjeće nove prijatelje s kojima će podijeliti svoje osjećaje i lakše prihvatiti svoj život. Tamo Hazel upoznaje Augusta u kojeg će se kasnije zaljubiti. Iako to ne želi njih dvoje će se zbližiti i postati najbolji prijatelji, a poslije malo više. Kraj romana je vrlo emotivan i trebati čete puno hrabrosti da ne zaplačete jer čete ako ne znate uz ovu knjigu saznati što je to prava ljubav. Za ovu knjigu dva palca gore (y) ❤

  7. Knjiga od koje zastaje dah. Ovo je definitivno knjiga koja će svima vratiti vjeru i nadu u pravu ljubav. John Green je pisac koji razumije mlade i piše knjige koje čitav svijet pogađa u srce i ne ostavlja ravnodušnima . Priča završava tužno i neočekivano, ali mislim da je to u redu s obzirom na to da većina knjiga ima sretan završetak. Film je također super, no veći se dojam stječe u knjizi jer se svaki detalj posebno opisuje. Knjigu stvarno od srca svima preporučujem.

  8. Knjiga ,,Greška u našim zvijezdama” mi se neizrecivo svidjela. No, kome zapravo nije? Stoga, ja sam dužna navesti svoje razloge. Najveći razlog zašto obožavam ovu knjigu je upravo izgarajuća i neopisivo snažna volja za životom. Da je svakome podarena takva izražena žeđ za samim postojanjem, svi bi bili sretni. Zašto? Pa kad napokon naučiš voljeti svoj život, tek onda uvidiš što si zapravo propustio. Nažalost, mnogi to niti ne dožive, a također mnogima bude prekasno. Tko god se svako jutro probudi i stane na svoje dvije noge, udahne svježi zrak i pomisli: ,,Hvala ti Bože, što sam se probudio”, taj je sretan. Nema tu puno priče. Rijetki ljudi vole i cijene svoj život, ma kakav god on bio. Nažalost, mnogi ga nauče voljeti tek kad su majušni kržljavi koračić od vječne tame. No, Hazel Grace (kroz čije oči zapravo i vidimo cjelokupno ”krivljenje zvijezdi”) nije takva. Naravno, svi smo upoznati s njom upravo zbog njezinog stravičnog stanja, ali zar ne pomislite barem na sitan trenutak da je ona zapravo tip djevojke koja svaki dan ustane zahvalna? Zar ne? Ne mislim otkako su joj dijagnosticirali ubojicu, već od prvog dana otkad je postala svjesna svoje vlastite persone. Otkad je počela shvaćati koncept egzistencije. Ne djeluje jednostavno kao netko tko bi postao svjestan što gubi tek kad to počne gubiti. Ona je takva. Ona je osoba koja je neizmjerno zahvalna na svakom suncem obasjanom jutru i na svakoj olujnoj noći protkanoj kišom. Ona je takva, jednostavno rečeno. No, da biste to shvatili morate baš ući u njezin lik. Obgrliti ga i reći mu da će sve biti u redu. No, umjesto svih nas, to je drage volje učinio Augustus. On ju je obgrlio pošto mi nismo mogli gužvati svojim širokim zagrljajima stranice presitne za naše ruke, a u našim glavama, gdje se sve to vizualizira (barem je tako kod mene) osjećaj nije pravi. Zagrljaj nije prisan, nije emotivan, nije … pa zagrljaj. Pokušala sam zagrliti par puta Hazel Grace, jesam, priznajem i ne sramim se toga, ali svaki put kad bih pročitala da ju Augustus uhvati za ruku, zagrli, poljubi ili donese sendvič s meksičkim rajčicama, svaki taj njegov mali znak pažnje puno je snažnije i realnije (iako su fikcija) prodro do mojih živaca za osjećaj i podražaj (to postoji, zar ne?) nego kad bih ju ja krenula zagrliti. On je imao taj učinak na nju. On je bio taj zbog koga je ona postala još zahvalnija na svakom odbrojanom danu. Većina ljudi pomisli da je Gus zapravo tip kojeg sam opisivala iznad, onaj koji prigrli svaki dan sa smiješkom na usnama (već vidim sliku Ansela Elgorta kako živahno uskače u prvi plan u vašim glavama sa svojim šarmantnim smiješkom) i kaže: ,,Hvala Ti!” ali ja i dalje uporno tvrdim da to nije on. To je Hazel Grace! Hazel Grace je borac. Gus je onaj koji će prije pokleknuti. Njegova snažna fasada je njezina još jača unutrašnjost. To se i vidi upravo kad Gus zove Hazel Grace da dođe na benzinsku i onda ona zapravo ugleda kako mu se inficirao prostor oko G-tube?. Trudila se ostati snažna i nepokolebljiva samo kako bi uspjela njemu pomoći, ali koliko god teško to bilo, ona je stajala uz njega čvrsto. Gus je počeo vikati kako se mrzi i da želi umrijeti, ali ona mu to nije dopustila. Hazel Grace je borac. Isto kao što je desetku nazvala devetkom, mudro čuvajući desetku. Nažalost, njezina desetka je došla prije nego što se nadala. No, barem je Augustus bio vrijedan desetke, to je sigurno. Također, htjela bih kratko prokomentirati opciju administratora koja nam nudi potpuno pjesnički slobodno mijenjanje kraja, izmjenu nekog djela, ljutnju na likove, itd. Osobno s ponosom mogu zaključiti da ovoj knjizi ne bih pri zdravoj pametni promijenila niti jednu riječ, a kamoli kraj. Ovo je jedna od onih rijetkih vrijednih knjiga koja funkcionira od prve rečenice do zadnje (I do, Augustus. I do.) te sam potpuno zadovoljna što ću priznati da se ne bih niti posvađala s nekim likom. Sve je na svojem pripadajućem mjestu. Neću ništa dirati, ostavit ću točno onakvo kakvo jest, savršeno djelo domišljatog John Greena koji nema očigledno nimalo milosti prema svojoj publici ostavivši nas uplakane i uništene, okružene otpadom iskorištenih maramica ispitujući okrutnost i nepravdu života. No, još bih se voljela osvrnuti na onu takozvanu ”činjenicu” da je uništavač života John Green objavio jednu vijest koja nas je sve potresla možda dublje nego knjiga: Hazel Grace umre godinu dana nakon Augustusa. S obzirom na njezino stanje to je moguće, ali trenutačno ću drage volje citirati omraženog (no u ovom je trenutku vrlo dobro došao) Petera van Houtena (uz dužno poštovanje iskreno se ispričavam što su citati eto igrom slučaja na engleskom jeziku pošto u svojem skromnom vlasništvu imam originalni primjer knjige na engleskom jeziku, a knjiga je u našoj dragoj gradskoj knjižnici raštrkana u širokom arhipelagu grada Zadar i uplakanih adolescentica): ,,“They’re fictions,” he said, tapping his glass again. “Nothing happens to them.”” Zajedno s još jednim citatom: ,, “(…) But to be perfectly frank, this childish idea that the author of a novel has some special insight into the characters in the novel . . . it’s ridiculous. That novel was composed of scratches on a page, dear. The characters inhabiting it have no life outside of those scratches. What happened to them? They all ceased to exist the moment the novel ended.”” Dok se tješim s ovime i dalje me bode ta krajnje nepotrebna obavijest. A, ako ništa, barem ću se poštedjeti suza. I maramica. Moj finalni zaključak obuhvaća cjelokupno djelo u samo par riječi što je po meni, uz njihovu nedostižnu ljubav, srž ovog briljantnog romana: Hazel Grace je borac.

  9. Nažalost ni ja nisam uspjela doći do knjige, ali sam pogledala film i fenomenalan je!!! 🙂
    Jako mi se svidjela poruka filma, da idemo dalje i ne odustajemo!!! 🙂
    Nadam se da ću uspjeti doći do knjige jer ako vrijedi pravilo da je knjiga uvijek bolja od filma onda je ova knjiga zaista zaslužila postati knjiga ljeta!!! 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s