POPIS KNJIGA za ljeto 2012.

Ovdje se nalazi popis knjiga koje vam preporučujemo za čitanje u hladu uz čašu hladne limunade kao savršen odmor od obaveza :).

Svaka knjiga dobit će svoju osobnu iskaznicu, koja uključuje sliku, kratki opis i link na naš katalog :).

Među knjigama koje su čitali tijekom godine, tvoji vršnjaci, članovi  KLUBOVA ČITATELJA naše knjižnice odabrali su najbolje:

 Frank Cotrell Boyce: Milijuni

 Robert Naprta: Luna

Cory Doctorow: Mali brat

Nada Mihelčić: Bilješke jedne gimnazijalke

Jana Frey: Poljubac moje sestre (na rubu)

John Ajvide Lindqvist: Pustite me unutra

Aprilynne Pike: Krila

Jean-Claude Mourlevat: Rijeka koja je tekla naopačke

Frances Hodgson Burnett: Mali lord Fauntleroy 

Sanja Pilić: Jesam li se zaljubila?

Ne možemo zaobići ni pobjednice prijašnjih izbora Knjige ljeta:

Cornelia Funke: Srce od tinte -2009.

Janja Vidmar: Bucka – 2010.

Ephraim Kishon: Kod kuće je najgore – 2011.

A evo i nekoliko najnovijih naslova:

Alessandro D’Avenia: Bijela kao mlijeko, crvena kao krv

Michelle Zink: Sestrinsko proročanstvo

Charlie Higson: Vrela krv

Patrick Carman: Crni krug

Ratko Bjelčić: Što radiš danas poslijepodne?

Carlos Ruiz Zafon: Princ magle

POPISU PRIDODALI TRAGAČI ZA KNJIGOM LJETA:

 Gemma Malley: Deklaracija

Lindsey Kelk: Volim New York

K. A. Applegate: SveSvijet, 1. dio: Potraga za Sennom

Markus Zusak: Kradljivica knjiga

Bram Stoker: Dracula

P.C. i Kristin Cast: Kuća noći, 9. dio: Predodređena

Antoine de Saint-Exupery: Mali princ

Stephenie Meyer: Sumrak

Nenad Brixy: Mrtvacima ulaz zabranjen

Oglasi

20 misli o “POPIS KNJIGA za ljeto 2012.

  1. Gemma Malley: Deklaracija
    Deklaracija je futuristička knjiga koja nam daje viziju svijeta u kojem je pronađen lijek protiv smrti. Ljudi više ne umiru, svijet je prenapučen, te nitko više ne smije imati djecu. Priča započinje u Majoru, domu za viškove, u kojem susrećemo Annu. Anna ima iskrivljene poglede na svijet, smatrajući sebe Viškom, mrzeći sebe i svoje roditelje zbog svog postojanja što je bolesno, ali takvo mišljenje posjeduju tada većina ljudi. Ova nas knjiga navodi na razmišljanje o životu i smrti. Svi se boje smrti, a živeći znajući da si mrtav puno je gore, jer imaš preko 200 godina i tvoj se život nastavlja samo umjetno. Ovo nas djelo uči da treba živjeti prirodno i biti samo sretni, nikoga ne osuđivati. Kada je Anna upoznala Petera, njoj su se otvorili vidici, vidjela je svoju vrijednost i vrijednost života. Svi su vrijedni života. Njezini su roditelji umrli zbog nje i njenog brata, što nam je pokozalo nesebičnu ljubav u koju bismo se trebali ugledati. Ova knjiga izaziva brojne dojmove, te sam gotovo zaboravila spomenuti zaljubljenost Anne i Petera koja daje nekakvu slatkoću ovom djelu. Jedna od najvažnijih poruka ove knjige jest da se oni bore, protiv nepravde, protiv nečovječnosti… Oni se bore i ne odustaju.

  2. Knjiga koju bih željela nominirati je definitivno “Kradljivica knjiga”. Napisao je australski autor Markus Zusak, a najbolje od svega je što cijelu knjigu pripovijeda sama Smrt. Djevojčicu Liesel i njenog mlađeg brata majka je prisiljena povjeriti prijateljima.Kad Lieselin mlađi brat umre, Liesel na njegovom grobu pronalazi knjigu uz koju će naučiti čitati i koja će joj promijeniti život. To je početak priče koja istražuje snagu riječi: njihovu moć da potaknu, uništavaju, ali i liječe. Gaseći žeđ za čitanjem, Liesel postaje kradljivica knjiga, spašavajući ih iz lomača i skrivajući…
    Ima predivnih citata, Smrt je predstavljena zapravo kao pozitivac koji uopće ne voli svoj posao i koja uopće nije onakva kakvom je većina ljudi zamišlja. Knjiga ima sigurno oko 500 stranica, ali kažem vam, nećete ostati razočarani. Jednoj prijateljici sam je u srednjoj preporučila, i dok je ona čitala neku drugu knjigu, Kradljivica je bila na stolu, i počela je čitati druga cura koja je sidila do nje, čisto iz dosade. Znate što mi je poslije rekla? Da je knjiga toliko zaintrigirala da je naposlijetku pročitala cijelu, i to u – 3 dana. 🙂

  3. K.A. Applegate SveSvijet Potraga za Sennom
    Ovu knjigu mi je isprva preporučila prijateljica. Znajući njen oštar ukus digla sam knjigu i svidjela mi se. Radnja prati 4 djece koji završavaju u čarobnom svijetu čije samo ime govori da u njem ima zaista svega. Sva ljudska povijest pomješena u jednu fantastičnu cjelinu u kojoj se oni moraju snaći i pronaći svoju prijateljicu koja ih je tu i dovela. Knjiga je zanimljiva, zaista ne znaš na što ćeš sljedeće naići, sve je tako besmisleno i zabavno. Zabavno meni, oni su u “neizbježnoj” smrtnoj opasnosti. Ne mogu reći da je ideja ove knjige jako originalna, za većinu čudnovatih stvorenja i bogova smo čuli iz mitologije, a Vikinge i Asteke zaista svi poznajemo. Mislim da najveću vrijednost knjige nalazimo u karakterizaciji likova, koja kod Senne koja je tajanstvena djeva u nevolji zasad i nije toliko iskazana, već ja govorim o karakterizaciji naših 4 likova. Oni nisu hrabri, neustrašivi nad svima što im se događa, oni nisu savršeni, njihovo ponašanje ima smisla, oni se svađaju, oni se prave važni, oni nisu samo heroji, već i ljudi… I to je zanimljivo, zapravo to je gotovo jedino što mi i čini ovu knjigu dobrom za čitanje. Razmislite i ako vam se sviđa ono što sam navela, pročitajte.

  4. Deklaracija
    Dok sam čitala ovaj roman u glavi nisam mogla izbjeći jedno pitanje: O čemu se ovdje zapravo radi? Imala sam osjećaj da je radnja nekako nategnuta, da su svi ti događaji mogli stati na 30 stranica, da se ništa ne događa… Znate li taj osjećaj? Kad se kroz cijelu knjigu likovi samo vuku, nema ništa uzbudljivo, ništa što bi vas zadržalo… Takav sam ja osjećaj imala dok sam čitala ovu knjigu. Poznanica mi ju je preporučila, i ja sam je uzela s prilično velikim očekivanjima. Mislila sam da će tu biti neki misteriozni zakoni, odličan zaplet, tajne… Ali ničega nije bilo. Knjiga me razočarala. Čak sam, kad sam shvatila da od uzbuđenja neće biti ništa, čitala dalje jer sam se nadala da će biti nekih smiješnih detalja, ili nešto slično tomu, no opet – ništa. Da se razumijemo, knjiga je dobra, ali samo onda kad niste baš usmjereni na čitanje i razumijevanje, nego kad tražite samo usputno štivo za relaksaciju ili za put.

  5. Deklaracija
    Smatram da radnja u ovoj knjizi nije nategnuta, već je raspoređena tako da nas polagano uvodi u priču. U ovoj knjizi opisan je potpuno drukčiji svijet no naš, potpuna drukčije shvaćanje života i potpuna drukčija razmišljanja no naša. I sama ta činjenica da mi tu ulazimo u budućnost, koja je zamišljena na jedan osebujan način je zanimljiva. Ovaj roman je svojevrstan uvod u priču koja se nastavlja i dalje. Nisam čitala ostale romane, pa ih ne mogu procjeniti, ali smatram da događaju u ovoj knjizi, oni koji na prvi pogled nisu toliko uzbudljivi su bitni jer je potrebno neko vrijeme da mi razumijemo taj svijet i tu priču. Ne moraju likovi uvijek biti u smrtnoj opasnosti, iako su bili, ali likovi ne moraju biti smrtno ugroženi da bi radnja bila zanimljiva. Sam pogled na svijet iz očiju djeteta bez samopoštovanja je šokantan, budućnost koja se predviđa je šokantana i vrlo je zanimljivo to proučavati, čak i da nema Petera i uzbuđenja u bijegu s njim i zaljubljivanjem u njega.

  6. Deklaracija

    Svijet koji je spisateljica izmislila precizan je u svakomn pogledu i ja sam uživala čitajući ovu knjigu.Književnica je uspjela uključiti neizvjesnost i važnost obitelji,ali i postaviti pitanje : Bi li trebao postojati svijet u kojem nitko nije rođen,ali nitko ni ne umire?
    Deklaracija je svakako knjiga vrijedna čitanje jer prikazuje više nego što se čini. To nije još jedan u nizu od teenagersko-odraslih romana koji govori o mogućnosti vječnog života ,već govori o razlikama u društvu.Poanta ove knjige je da su svi ljudi sani ljudi i da se prema njima treba odnositi s poštovanjem bez obzira na boju,rasu,spol ili imućnost.
    Moj zaključak je da je knjiga originalna,intrigantna ,odlična i poučna

  7. Mali princ
    Mali princ je zbilja prekrasna knjiga.
    Iako se čini kao da je dječja knjiga zbog likova i stila pisanja,i odrasli je vole čitati. Sviđa mi se jednostavnost knjige i dobro okarakterizirani likovi.
    Ovo je suvremena bajka,ali s obzirom da je cijela knjiga prenesenog značenja možemo ju svrstati i pod alegorijsku priču .Priča govori o iskrenom prijateljstvu kojeg su sklopili ruža i Mali Princ.Knjiga također govori o odraslim ljudima koji su zaboravili kako je biti dijete, te kako je djeci. Odrasli ljudi zaboravljaju i izostavljaju ljude oko sebe jer su se posvetili nečem drugom.Najčešće su to materijalna bogatstva: novac,slava.
    Današnjim ljudima je samo to važno,a zaboravljaju važne stvari (obitelj).
    Ljudi imaju običaj kritizirati ostale koje se ističu ,koji nisu jednaki kao ostali.Moje mišljenje je da oni to rade kako bi prikrili vlastite slabosti.Uglavnom da dalje ne duljim ,knjiga mi je odlična.

  8. Bram Stoker, Dracula
    Prava knjiga o vampirima. Fantastična. Realna.
    Početak je odličan, pisac sigurno razvija radnju i ne gubi na tempu, tako da ona nije razvučena. Svaki se dio uklapa i nijedan nije suvišan. Odličan stil pisanja, dobro iskorišten, sa suptilnim objašnjenjima događaja. Posebno mi je zanimljiv bio Renfield, i užasno mi ga je žao jer mi je stvarno prirastao srcu. Grof je opisan onako kako mu i priliči: on je odgojen gospodin, s manirama, dostojan svoje pozicije, koji se potrudio da Jonathanu-hrani bude udobno u njegovom skromnom domu. Grof je izrazito čvrsta i nadahnjujuća ličnost: kada Jonathan pobjegne on se ne daje u mahnitu i suludu potragu za njim, nego se na neki način miri s tim da će ga morati pojesti drugom zgodom. Tada mirno dolazi do Lucy i u njoj nalazi iduću žrtvu. I s pogoršanjem njenog stanja mi vidimo kako se vampir hrani. To nije, kao u novim knjigama i serijama, ubij, popij, odbaci, ne, tu vampir i žrtva ostvaruju neki užasni kontakt. To je proces koji traje, oni se povežu, tu postoji odnos. I na kraju, opet se ostvaruje doza avanture i opasnosti, suptilno, čak više kroz strah, kad Jonathan s prijateljima oprezno istražuje i na kraju uspijeva ubiti Draculu. Sve u svemu, fantastično.

    • Odličan osvrt na knjigu! Baš si me zaintrigirala – mislim da je krajnje vrijeme da pročitam tu knjigu :). Jesi li čitala i kako su ti se svidjeli “Intervju s vampirom” i ostali vampirski romani Anne Rice?

  9. Antoine de Saint-Exupery: Mali princ
    Užasno zahtjevna knjiga. Kako piše na koricama, čitatelj nikad nije siguran je li ju do kraja pročitao i je li ju razumio kako treba. Ova knjiga ima zanimljive povezanosti s piščevim životom: on je u Drugom svjetskom ratu vozio zrakoplov, i srušio se usred pustinje, kao i lik u priči. Također, mali princ govori kako je jednom gledao 43 zalaska sunca što odgovarama piščevim godinama u vrijeme kad je knjigu izdao, 1943. godine.
    Ruža predstavlja ženu. Mali princ i ona nisu prijatelji, ona mu je draga ali se opet toliko naljuti na nju da zbog nje ode sa svog planeta. On ne shvaća njeno trnje, koje joj narušava ljepotu i smisao. Ako je ovca pojede usprkos trnju, zbog čega joj ono onda služi? Zašto ne podnosi gusjenice, a željela bi vidjeti leptira? Mali princ kreće na put. Posjećuje sedam planeta, koji zapravo predstavljaju same ljude. Svaki je čovjek svoj planet, svaki je poseban. Prvi čovjek-planet kog sreće je kralj, koji je pravi vladar, koji shvaća bit zadovoljstva između njega i podanika: Daj svakome onoliko posla koliko ga može napraviti. Mali princ nauči nešto, i odlazi dalje. Nailazi na taštog čovjeka, koji je uvjeren da je najbolji, najveći, najljepši. I jest! On je na svom planetu, u svom svijetu, zaista “naj”, jer je svatko od nas najbolji što može biti. Sljedeći čovjek kojeg vidimo je poslovan. On traži objašnjenje za sve, i to u obliku brojki, jer je to jedino što može razumjeti. On je pomalo ograničen, ograničen poslom, zbog kojeg ne može vidjeti bitno.
    Sljedeći je čovjek pijanac, zarobljen u beskonačnom krugu, kako on sam kaže: Pijem da zaboravim da me je sram što pijem. To je stvarnost, htjeli mi to ili ne. Cijeli život u jednoj rečenici, koja malog princa rastuži i ponuka da pođe dalje, do geografa. Taj me je lik posebno zaokupljao, i neko sam vrijeme razmišljala o njemu. On sjedi za svojim stolom i čeka istraživače koji će mu obznaniti što se sve nalazi na tom planetu, da bi on to zapisao i pridonio svijetu. On predstavlja znanost, i sve ljude koji se posvećuju istraživanju i otkrivanju tajni svijeta. On je u mnogim čitateljskim očima negativan lik, jer se čini da je oholo od njega što se on sam ne daje u potragu za stijenama i planinama, ali to nije tako. On jedini zna kako nacrtati kartu, kako prenijeti to znanje, i što da on pogine istražujući svijet? Nitko ne bi znao kako ta saznanja oblikovati i prenijeti.
    Nakon geografa mali princ stiže do jednog posebnog lika, nažigača svjetiljki. On jedini nešto radi, jedini ima cilj i svrhu. No i to polazi po zlu, jer se na njegovom planetu dan i noć tako brzo izmjenjuju da on više nema odmora, nego stalno radi isto, stalno pali i gasi svjetiljku, pali je i gasi…
    Napokon, princ stiže na Zemlju, i to pada u pustinju poput onoga pilota kojeg sreće. On tada vidi da postoji puno drugih ruža, i da njegova nije ni po čemu posebna, ali tada mu lisac otkrije da je ona posebna upravo zato što je on voli, jer mu ona nešto znači, kao što njemu znači mali princ koji ga je pripitomio. Lisac mu još otkriva da on ne želi hvatati koke, ali to mora raditi ako želi preživjeti, iako zna da ga lovci mogu zbog toga ubiti. Kao i ruža, koja stavlja bodlje kako bi se obranila iako zna da je ovca može pojesti. Pilot crta malom princu ovcu, i brnjicu, kojoj ipak zaboravlja nacrtati uzicu. Ipak nije sve kako treba, nije sve savršeno, jer ništa takvo ne može biti. I na kraju, podlazak malog princa, odlazak među zvijezde, tamo gdje i pripada.

    • Da, vjerojatno upravo stoga što čitatelj nikada nije siguran da je do kraja pročitao “Malog princa” mnogi mu se vraćaju u različitim periodima života otkrivajući uvijek neke nove “slojeve” i nadahnjujući se uvijek iznova… A ti, minaaddams, hoćeš li i ti biti jedan od tih čitatelja? Tvoj komentar je vrlo zanimljiv i detaljan, ali nije baš sasvim jasno je li ti se knjiga svidjela :).

      • Da, sigurna sam da ću malog princa ponovno pročitati, i to ne samo jednom 🙂 Naravno, knjiga mi se svidjela, i mislim da iz nje svaki put iznova naučimo što je zapravo važno 🙂

  10. Znam da ova knjiga nije na popisu ,ali toliko me oduševila da jednostavno moram napisati ovaj post.
    Radi se o knjizi Plamen, to je druga knjiga iz triologije Igre gladi.
    Knjigu sam tražila punih mjesec dana po knjižnici ali je stalno bila posuđena.I baš kad sam već htjela odustati spazila sam ju na polici.Nisam znala kako će spisateljica nastaviti knjigu s obzirom da se prvi dio vrtio oko događaja Igara gladi,ali spisateljica je uspješno nastavila priču.
    Nakon osvojenih 74. igara gladi Katniss i Peeta se vraćaju u svoj dom,okrug 12,te započinju pobjedniču turneju. Međutim mnogi ljudi u ostalim okruzima Katnissin potez da otruje sebe i Peetu ina 74.igrama gladi protumačila je kao otpor Kapitolu.Predsjednik je Katniss jasno dao do znanja da ako ne uspije uvjeriti ljude da je taj potez bio iz ljubavi ,da će njen život te život njene obitelji ,Peete i Galea biti na kocki.Na pobjedničkoj turneji u okrugu 11 ,Peeta u znak zahvalnosti za Rueinu i Treshovu pomoć na igrama ponudi donirati obiteljima dio njihovog mjesečnog prihoda.Starac iz publike zazviždi melodiju ,a ljudi pozdrave Katniss načinom kojim je ona pozdravljala Rue. Predsjednik kako bi spriječio nove pobune i ustanke u okruzima odluči gledateljima prikazati kako ni najači (tj.pobjednici koji su pobijedili na Igrama gladi) nisu jači od Kapitola.U okrugu izabrani posvećenici su Katniss i Haymitch,ali se Peeta dobrovoljno javi da zamijeni Haymitcha.stoga im Haymitch opet bude savjetnik.
    Iako su i ovaj serijal uspoređivali s novim “Sumrakom”, ja ne nalazim ni jednu sličnost, osim možda ljubavnog troukuta (Katniss-Peeta-Gale). Međutim, u Igrama gladi, on nije tako izražen jer se spisateljica više usredotočila da dočara osjećaje: nesigurnosti, straha, mržnje i nezadovoljstva.
    Knjiga mi se jako svidjela jer je drugačija. Ideja je orginalna. Stil pisanja je jednostavan i razumljiv. Ilustracije na koricama su prekrasne. Sve u svemu knjiga mi se jako svidjela.

    • Bella’s nudger, hvala što si s nama podijelila svoje oduševljenje :). I što si lijepo i jasno napisala zbog čega ti se sve knjiga svidjela. Palac gore za ovaj komentar 😉

  11. Antoine de Saint-Exupery: Mali princ
    Ja neću opisivati radnju knjige, ni govoriti o impresiji koju su događaji u ovoj knjizi izazvali. O tome su drugi sudionici pričali. Ne znam bih li mogla ostaviti tako lijepe komentare na ovu knjigu jer sam ju davno pročitala. Sjećam se da kad sam ju dovršila, da sam se osjećala tužno. Razmišljala sam o ovom svijetu i o ljudima koji predstavljaju one planete koje je Mali princ posjetio. Pitala sam se koja bih ja bila od njih. Pitala sam se koja ja od njih želim biti. Željela sam biti… Poput Malog princa, slična njegovoj dobroti, ali nisam znala mogu li to biti. Onda sam samo pogledala u nebo, kao što je Mali princ rekao, i zamislila da on živi na svim tim zvijezdama i da se smije na svim tim zvijezdama i nisam bila više tužna. Jer sam znala dokle god se ja smijem i dokle god ja nasmijavam ljude oko sebe, dokle god se oni smiju, da ću ja biti sretna. Da ću tada biti najsličnija Malom princu. Bila sam mala kad sam pročitala ovu knjigu, ni ne sjećam se više. Nisam sigurna je li se baš sve tako dogodilo, kako sam rekla. Možda se da nije ovog natjecanja toga ne bih ni prisjetila. Ali jedno je ostalo i uvijek će ostati isto, uvijek ću najviše željeti od svega da nasmijavam i da se smiju svi oko mene. Njihov mi osmijeh najviše znači. I to sam osjećala kad sam pročitala ovu knjigu. To ću osjećati cijeli život. I zato bih htjela da pročitate ovo djelo.

  12. Meni se ne sviđa stil pisanja Anne Rice . Sve je pisano u nekakvom aoristu, jer glavni junak priča svoju priču, a u tom svemu, dijalozi su rijetki i kratki, a kad i dulje traju to su opet neka filozofiranja.

  13. Serijal knjiga Kuća noći prati život heroine Zoey te njenih najbližih prijatelja.
    Kako su knjige izlazile radnja je postala uzbudljivija i neizvjesna.Sviđa mi se što sam u ovoj knjizi mogla doznati iz kuta gledišta drugih likova ,a ne samo Zoey.
    Ne sviđa mi se što su spisateljice vratile Auroxa.Po mom mišljenju to je greška.
    Sviđa mi se obrat u kojem se on pokušava naviknuti na svoj novi oblik.Moj najdraži dio knjige kad se Kalona vraća kako bi pomogao sinu i pokazao da nije sve crno bijelo.te da duboku u njemu se nalazi dobrota.Uglavnom cijeli serijal ovih knjiga mi je odličan ,i jednom kad sam pročitala jednu knjgu nisam mogla dočekati nastavke.Sad čekam da prevedu 10 knjigu msm da se zove Skrivena.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s